Pokret građanskog neposluha bio je plod Gandhijevih dugogodišnjih razmišljanja, upoznavanja, elaboracija i eksperimentiranja: “Građanski neposluh je riznica moći! Zamislite čitav narod koji se odbija pokoriti zakonima i spreman je snositi posljedice nepokoravanja! Oni će do zastoja dovesti čitavo zakonodavstvo i izvršno ustrojstvo. Policija i vojska mogu smiriti manje skupine ljudi ma koliko bile snažne. Ali nema te policije ni vojske pred kojom će pokleknuti odlučna volja naroda spremnog da pati do krajnjih granica.“ Od borbe građanskim neposluhom neodvojiva je Ahimsa ili Nenasilje: “Naravno da biste mogli reći da nema nenasilne pobune, toga nikada nije bilo u povijesti. Međutim, želja mi je da mogu navesti takav primjer, a san mi je da se moja zemlja oslobodi nenasiljem. Svijetu bih želio bezbroj puta ponoviti da neću nastojati pribaviti slobodu svojoj zemlji po cijenu nenasilja.“
U razdoblju kada Gandhi započinje svoju aktivnost u indijskom političkom životu Indija je teritorijalno (današnja Indija, Pakistan, Bangladeš i Mianmar) i demografski bila najveća kolonija na svijetu. Populaciju od 319 milijuna stanovnika britanske Indije držalo je u pokornosti britanske krune svega 135 hiljada Britanaca, uključujući službenike, poslovnjake i vojnike. Iako dominantno agrarna regija, u indijskim gradovima rasla je industrija ugrožena britanskim zakonima koji su štitili jedino vlastitu industriju .Kao predstavničko tijelo građana britanske Indije djelovao je Indijski Nacionalni Kongres. Osnovan 1885. godine, trebao se sastajati jedanput godišnje kako bi obrazlagao manjkavosti vladine politike u Indiji .
Do 1920., kada Mahatma preuzima vodstvo Kongresa, postao je značajna institucija koja je okupljala različite političke frakcije Indijskog potkontinenta .Događaji iz prethodne 1919. godine potaknuli su Gandhija na konačno preuzimanje vodeće uloge u indijskoj politici. Donošenje Rowlat zakona značilo je sramotu za Indijce i nužno je bilo djelovati. Gandhi je sa istaknutim kongresmenima i suradnicima osmislio plan borbe protiv ovog zakona kroz građanski neposluh. Od svih u zemlji zatražen je opći hartal, tj. prestanak rada i obilježavanja dana kroz post i molitvu, te je ovaj početak prvog Pokreta građanskog neposluha doživio veliki uspjeh diljem zemlje. Hartal je provođenzajedno s marševima protiv britanske represije. Tijekom jednog takvog mirnog marša u gradu Amritsaru britanski general Dyer otvorio je vatru pritom ubivši oko 400 ljudi, a još hiljadu je ostalo ležati ranjeno. Ovaj događaj poznat kao tragedija u Jalianwala Baghu duboko je uzdrmao Gandhijevu vjeru u ispravnost britanskih namjera u Indiji. Osiguravši većinu u Kongresu Gandhi može započeti sa svojim Pokretom građanskog neposluha. Prva kampanja građanskog neposluha trajala je dvije godine (1920.-1922.). Većina naroda podržavala je Gandhija, a Britanci nisu znali kako se suprotstaviti ovakvoj borbi. Još jedan pokolj poput onoga iz 1919. zasigurno bi bio kontraproduktivan, a Carstvo nije moglo riskirati takav udarac na moralni ugled u svijetu .No, iako je čitav svijet bio zaprepašten uspjehom ovog mirnog otpora, neki suradnici se razilaze sa Gandhijevim mišljenjem te zahtijevaju krv i nasilnu revoluciju. Nakon Chauri Chaura ubojstava sam Gnadhi je razočaran odustao od kampanje, a Vlada koristi ovaj pad popularnosti kako bi mogla uhititi, osuditi i utamničiti Gandhija .Iako osuđen na šest godina zatvora, pušten je nakon samo dvije. U zatvoru on koristi vrijeme za pisanje, čitanje te produbljivanje svojih ideja o pogubnosti industrijalizacije. U ovom razdoblju česti su njegovi apeli za prekide razmirica između hindusa i muslimana u Indiji, koji su bili sve učestaliji u ovom razdoblju stagnacije i letargije naroda.
MARŠ SOLI
Gandhijev plan bio je pješice prijeći 330 kilometara od svoga ašhrama u Sabaramatiju do mjesta Dandija na obali Indijskog oceana zajedno sa 79 sljedbenika. Tamo će svjesno prekršiti britanski monopol soli, odnosno odredbu iz 1827. da ni jedan Indijac ne smije skupljati sol, već ju mora kupovati samo u ovlaštenim trgovinama. Britancima je ova akcija izgledala beznačajno te nisu odmah naredili uhićenje vođa pokreta, no Indijcima, posebno seljacima, ona je bila bliska jer su izdvajali velike godišnje sume za kupnju soli koje je u Indiji bilo u izobilju. Svi indijski i svjetski mediji iz dana u dan pratili su kako 61-godišnji Gandhi maršira prema obali, a putem ga s radošću dočekuju čitava sela. Marš je završio u predviđenom roku kod Dandija kada je Gandhi zagazio u more, pomolio se po hinduističkom običaju, zatim uzeo jedan od grumena nataložene soli i iznio ga na obalu. To je bilo dovoljno da hiljade Indijaca kreneduž obala oceana sakupljati sol. Kongresni aktivisti sakupljenu su sol prodavali diljem Indije tako stvarajući fondove za daljnje financiranje Pokreta građanskog neposluha. Uslijedile su demonstracije, a prosvjednici iz grada Pešavara uspjeli su istisnuti britanske trupe i proglasiti prvu Gandhijevsku gradsku republiku. Tada je pri britanskoj intervenciji poginulo sedamdesetak Indijaca, a pri još jednoj takvoj intervenciji u Bangladešu ubijena su šestorica. Druge su demonstracije prošle bez prolijevanja krvi, no Britanci su ipak punili zatvore Gandhijevim sljedbenicima, a na kraju je i on sam uhvaćen.