Korijeni koncepcije velike Srbije nalaze se u jezičnim kriterijima, koje je zacrtao Vuk Stefanović Karadžić.On je zastupao stajalište da su svi štokavci Srbi, da je štokavština bitno obilježje Srba, da postoje Srbi pripadnici triju vjera – pravoslavci, katolici i muslimani.Prema tome svi su štokavci Srbi bez obzira na vjeru. Te je postavke Karadžić razradio u svom spisu Kovčežić za istoriju jezika i običaja Srba sva tri zakona.Spisu je dao podnaslov Srbi svi i svuda. Naime, kako je štokavština rasprostranjena na većem dijelu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, on je sve njihove stanovnike pretvorio u Srbe.Karadžićevu misao kao politički program sistemno je razradio Ilija Garašanin 1844. u spisu poznatom pod naslovom Načertanije,kojemu je zacrtan osnovni cilj vanjske politike Srbije: proširenje srpske države.Garašaninovo Načertanije je tajni dokument za kojega je javnost saznala tek 1906. Osnovni tekst spisa potječe iz pera Ceha Františeka Zacha, koji je za poljsku emigraciju radio u Beogradu na usmjeravanju srpske politike koja je trebala Srbiju pretvoriti u stijegonošu snažne južnoslavenske države.
Tako bi se u budućnosti spriječilo širenje ruskog i austrijskog uticaja na Balkanu na prostoru Turskog Carstva. Zach je svom tekstu dao naslov Plan, a taj je tekst poslužio Garašaninu kao predložak za Program spoljašnje i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine, skraćeno nazvan Načertanije.Garašanin, kao i Zach, kreće od istog polazišta: nova Srbija mora biti nastavljač srednjovjekovnog Dušanova Carstva.
No, dok Zach srpsku državnu ideju smatra uporištem za okupljanje Južnih Slavena, Garašanin preinačava Zachovu formulaciju i srpsku državnu ideju pretvara u uporište srpske dominacije na Balkanu.Zach ide za tim da velika Srbija živi u slozi sa širim slavenskim svijetom, a Garašanin stvara strogo srpsku koncepciju i zaobilazi druge slavenske narode. Zach uočava da Južne Slavene čine srodni narodi, a za Garašanina postoji zajednica jedinstvenog srpskog naroda dviju religija (muslimane ne spominje).Zach u svom Planu izražava uvjerenje da će Tursko Carstvo izgubiti vlast na Balkanu. IIija Garašanin slijedi to predviđanje i usmjerava se prema turskoj baštini. Mada računa i s područjem Južnih Slavena u Austriji, on u prvoj etapi ne želi pogoršavati odnose s njom. No, predvidio je »scenarij« za ostvarenje svojih dugoročnih planova i predviđa različite postupke pod krinkom brige za »oslobodenje« i «ujedinjenje« srpstva.Spis IIije Garašanina Načertanije imao je izuzetno velik uticaj na buduća pokoljenja srpskih političara i državnika. Srpska politika se neprestano inspirirala
Garašaninovim spisom sve do naših dana. Tako je nasuprot programu jugoslavenskog ujedinjenja na osnovi ravnopravnosti udruženih naroda, u Srbiji formuliran posve drugačiji program kao njegova negacija. Dakako da će se to odraziti na buduća zbivanja i uroditi teškim sučeljavanjima i sukobima. Garašanin je zacrtao srpsku politiku prisvajanja novih područja i njihova uklapanja u srpsku državu. Imperijalnost postaje temelj dugoročne srpske politike, pa se Garašaninove ideje iskazuju kao izraz srpskih ekspanzionističkih težnji koje ne uzimaju u obzir postojanje drugih južnoslavenskih naroda i njihove nacionalne interese.