Etna je svoju sposobnost da izbaci kamenje veliko barem koliko i Kiklopske hridi, i to na još veću udaljenost, pokazala više puta tijekom povijesti…

Nedaleko od Catanije, na istočnoj obali Sicilije, leže tri goleme stijene, koje oplakuju valovi. Poznate su pod nazivom Scogli dei Ciclopi (Kiklopske hridi). Vulkanskoga su podrijetla i veoma različitih od ostalih stijena uz ovu obalu. Priča kaže da je te posve jednako velike kamenovo čudovište bacilo na brod na kojem je plovio Odisej, jedan od vodja u Trojanskome ratu u Grčkoj mitologiji.
Etna je svoju sposobnost da izbaci kamenje veliko barem koliko i Kiklopske hridi, i to na još veću udaljenost, pokazala više puta tijekom povijesti, a o ovome svjedoči još i danas. Izvješća o velikim erupcijama zabilježena su 475.i 396. g. pr. K., zatim 812. Ili 1169.godine, te u 14.stoljeću. Godine 1669. Etna se raspukla od vrha do dna i iz nje su se izlili milijuni tona lave, uništivši grad Cataniju, koji se nalazi u njezinom podnožju i okolno područje.
Manje erupcije, kojih je bilo i prije i poslije toga – a i u prošlome stoljeću bilo ih je više od deset – redovito uništavaju poljoprivredne površine i spaljuju sela.
Iako izvješća o aktivnosti Ente sežu sve do mitskih vremena, Etna je razmjerno mlad Vulkan. Pojavio se iz mora prije oko milijun godina, a prva je erupcija bila otprilike pola milijuna godina poslije. Danas je Etna najveći aktivni vulka u Europi, u podnožju ima opseg otprilike 160 km a prostire se na području koje je gotovo jednako veliko kao i prostor šireg Londona.
Kao što je to kod mnogih vulkana, i visina Etne se mijenja. U ovome trenutku njezin vrh nalazi se na visini od oko 3320 metara, ali prije stotinu godina bio je 30m viši. Vrh se pomiče jer zbog stalnih erupcija dolazi do toga da se čunjasti vrh vulkana uvuče i za sobom ostavi tanjurasto udubljenje ili kalderu, dok se u blizini stvaraju novi čunjasti vrhovi.
Moguće je pronaći i cvijeće na Etni (ljubica), ali samo na sipini obroncima vulkana.