Dubrovačka djelatnost u Bosni-Dubrovčani,pojedinačno ili u društvu,odlaze povremeno u Bosnu…



Dubrovačka djelatnost u Bosni nije se odvijala jedino u formama o kojim smo već govorili,nije se ograničavala samo na to da Dubrovčani,pojedinačno ili u društvu,odlaze povremeno u Bosnu ili da obavljaju svoje poslove putem faktora.Neki od njih su se prirodom svoga posla tako vezali za pojedini trg ili rudnik da su se na njemu zadržavali duži ili kraći period vremena.
Ova koncentracija Dubrovčana na jednom određenom mjestu dovela je postepeno do formiranja dubrovačkih naseobina u Bosni,isto kao i u Srbiji,Bugarskoj i drugim zemljama gdje su oni razvili svoju trgovinu. U drugoj polovini XIV stoljeća u Srebrenici,u to vrijeme najpoznatijem rudniku srednjovjekovne Bosne,razvila se jaka dubrovačka kolonija.Značaj ove kolonije ogleda se i u tome što je Dubrovnik postavljao u Srebrenici stalnog konzula.
Ovaj je bio starješina kolonije,te je obavljao čitav niz poslova.Stalni konzul nalazio se takođe i u Drijevu.U Visokom je isto tako bilo Dubrovčana,ali ni tu kao ni na ostalim trgovima i uz rudnike nije još došlo do formiranja dubrovačkih kolonija. Visoko je bilo bosanski trg na kome je najranije došlo do formiranja dubrovačkih kolonija.Tu se Dubrovčani javljaju već krajem XIV stoljeća,i to od 1382. godine,ali povremeno i u malom broju.Kao početak stvaranja ove dubrovačke naseobine treba uzeti
1412.godinu,zato što se u Visokom tek od tog vremena Dubrovčani nalaze u većem broju.U narednim godinama iznenađujenaglo i iznenadno opadanje i izumiranje ove kolonije.Dok se 1431.godine u Visokom nalazi 40 Dubrovčana,već sljedeće 1432. godine bilo ih je samo 14.Proces iščezavanja ove dubrovačke kolonije može se pratiti na još jedan zanimljiv način.Priličan brojnjenih članova prelazi u druga mjesta srednjovjekovne Bosne,i to uglavnom u Fojnicu.
Fojnica sa svojim rudnicima srebra privlači sve više dubrovačke trgovce.Vjerovatno da su i upadi Turaka,upravo tih godina,u centralnuBosnu doprinijeli da Visoko izgubi značaj trgovačkog mjesta.Dubrovački trgovci ga uveliko napuštaju.Njihov odlazak doveo je dokonačnog raspada tamošenje dubrovačkekolonije.Doduše u Visokom se i docnije, sve do 1459 godine mogu naći Dubrovčani.Na osnovu svega izloženog može se smatrati kao pouzdano da se dubrovačka kolonija u Visokom razvijala uglavnom 1412-1433 godine.U raznim fazama ovog perioda tu nije bilo podjednako Dubrovčana.Povremeno, njihov broj je opadao ili rastao.
Nesumnjivo da,gledana ovako u cjelini,dubrovačka kolonija u Visokom ostavlja utisak vrlo jakog naselja.
Članovi dubrovačke kolonije u Visokom bili su različitog socijalnog porijekla; kako iz redova plemstva tako i iz redova građanstva.Plemstvo je bilo zastupljeno u znatnom broju – njih 75, ili 20,3 %.Od dubrovačkih plemičkih porodica čiji se članovi nalaze više od jednog puta, u Visokom se javljaju Gučetići, Lukarevići, Crijevići, Sorkočevići, Gundulići, Pucići, Bundići.Između Dubrovčana iz redova građanstva postojala je izvjesna društvena diferencijacija, jer se zapaža da se neki od njih stalno imenuju u sudske kolegije, i to čak ponekad i za konzule. Svakako su to bili ljudi koji su se izdvajali obimom trgovačkih poslova, svojim
bogatstvom i izvjesnim autoritetom, te na taj način sačinjavali krug uglednih građana u koloniji. Na prvom mjestu ističe se Vukao Mura; on je biran šesnaest puta u sudske komisije i, čak, pet puta za konzula. Njegov slučaj nije usamljen. Upravo u vrijeme kada počinje da iščezava dubrovačka naseobina u Visokom,dolazi do formiranja jedne nove kolonije u srednjovjekovnoj Bosni,i to uz rudnik Fojnicu.Uostalom,njenu pojavu nagovijestio je prelazak Dubrovčana iz Visokog,o čemu je već bilo ranije govora.Od tog vremena broj Dubrovčana u Fojnici bio je u stalnom porastu.Postepeno i uz ovaj rudnik dubrovačka kolonija je uhvatila čvrste korijene.Njen razvoj prema grafikonu može se kontinuirano pratiti iz godine u godinu sve do 1450.godine,kada počinje da zamire. U Kreševu se tek od 1434.godine zapaža znatnije grupisanje Dubrovčana; prije tog vremena vrlo su oskudni podaci o njihovom boravku. Ova dubrovačka naseobina razvija se od 1450.godine.U tom periodu u Kreševu je boravio ukupno 61 Dubrovčanin.Veći dio ovih Dubrovčana – njih 46 – javlja se po jedanput. Već se na osnovu ovoga u prvi mah zaključuje da se ne radi o nekoj jakoj dubrovačkoj koloniji. Petnaest članova dubrovačke kolonije u Kreševu dvanaestorica istovremeno bili i članovi dubrovačke kolonije u Fojnici. U Deževici,djelovanje dubrovačkog suda spominje se prvi put 1408.godine.Ovdje tokomvremena nije rastao broj Dubrovčana. Smatra se da u Deževici, nikada nije došlo do jače grupacije dubrovačkih trgovaca koja bi imala vid jedne kolonije. U Vrhbosni takođe nije bilo dubrovačke naseobine. U doba bosanske države, Olovo je bilo vrlo poznat rudnik, te bi se zbog toga s punim pravom moglo očekivati da se uz nju razvila jača dubrovačka kolonija. U Olovu je bilo Dubrovčana tako malo da ni izdaleka nisu sačinjavali jednu određenu naseobinu. Već i to što se u Olovu samo u jednom slučaju vodi sudski proces takođe potvrđuje činjenicu da je uz ovaj rudnik Dubrovčana bilo u neznatnom broju i da tu nije postojala dubrovačka kolonija.Razlog ovoj čudnoj pojavi leži,vjerovatno,u tomešto se olovom drugačije trgovalo nego srebrom,koji nije zahtijevao okupljanje većeg broja Dubrovčana. Foča u kojoj je već od 1402. godine bilo Dubrovčana,ali se tek od 1422. nalaze u većem broju. Zato ovu godinu treba uzeti za početak formiranja kolonije.Razvoj kolonije može pratiti sve do 1448.godine, kada počinje naglo da izčezava.U tom periodu u Foči je ukupno boravilo 95 Dubrovčana,od kojihse jedino 22, tj. 23,2%, nalazi više puta. U istočnoj Bosni,iza Foče,Dubrovčani se još donekle mogu naći u Borču,oni tu borave od 1423. godine. Njihovo prisustvo na ovom trgu može se pratiti sve do 1450.godine.U Borču je ukupno boravilo 57 Dubrovčana,osmorica više od jednog puta.Zato se okupljanje Dubrovčana u Borču jedva može nazvati kolonijom.
Goraždu nema ni traga dubrovačkoj koloniji, iako bi se to moglo očekivati s obzirom da je bila živo trgovačkomjesto. Ni u Višegradu nema traga postojanju dubrovačke kolonije. Od mjesta sjeverozapadne Bosne, Dubrovčani se nalaze u Jajcu. Ono, u stvari, nije privlačilo veliku pažnju Dubrovčana, jer nije bilo ni rudnik ni neki važniji trgovački centar. S druge strane, Jajce nije bilo narelaciji kojom su se kretali dubrovački trgovci. Na jugu bosanske države,u Drijevima,nalazila se već u XIV stoljeću jaka grupacija Dubrovčana. Na žalost, dalji razvoj ove kolonijeu XV vijeku ne može se pratiti,kao što je to bio slučaj s dubrovačkimnaseobinama pri ostalim rudnicima i trgovima srednjovjekovne Bosne, jer ne raspolažemo podacima o imenovanju sudskih komisija. Mada su mnogi Dubrovčani u Drijevima zadržali dugi niz godina. Uglavnom 1450. Godine počinje zamiranje dubrovačkih kolonija, kako jačih tako i onih slabijih. Broj Dubrovčana u Bosni iz dana u dan opada. Razlog treba, svakako, tražiti u sve bližoj opasnosti od Turaka, koji upravo u ovo vrijeme utvrđuju svoju vlast na bosanskom području.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.