Stožasta brda koja se naglo uzdižu iz tla na filipinskom otoku tijekom sušnog razdoblja poprimaju boju čokolade. Na prvi pogled Čokoladnog brda na filipinskom otoku Boholu djeluje umjetno, kao rezultat kakva zapanjujućeg ljudskog pothvata, a ne kao djelo prirode.
Stotine stožasnih i kupolastih brda stoje rasporedjena u skupinama jedno iza drugoga, poput stogova sijena na poljima. Brda prekriva gruba trava, a tijekom sušnog razdoblja od veljače do svibnja bivaju toliko spaljena da poprimaju boju čokolade po kojoj su i dobila ime.
A onda dolaze obilne tropske kiše koje obnavljaju travu i čitavo područje boje sjajnom zelenom bojom. Bohol je jedan od otoka iz skupine Visayas koji se nalaze u samom središtu Filipina. Ovaj otok veličine Majorke zauzima posebno mjesto u povijesti Filipina, buduci da je ovdje 1565.godine sklopljen prvi službeni sporazum izmedju otočana i španjolske kraljevine.
Ovdašnji poglavica Datu Sikatuna sklopio je sporazum o prijateljstvu s Miguelom Lopezom de Lagzpijem, predstavnikom Filipa II. Španjolskog, po kojem je zemlja i dobila ime. Njih su dvojica sporazum zapečatila popivši vino u koje je bila umiješana i njihova krv, koja je iz porezotina na zapešćima kapala u čašu. Otad je ovaj sporazum poznat kao >>Sporazum u krvi<<. Ali za današnje Filipince, Bohol je prije svega područje u kojem se nalaze Čokoladna brda.
Čak 1268 humaka pravilna oblika i strmih stranica stoje zbijeni jedan uz drugi na visoravni u središtu Bohola i uzdižu se do visine od 30 do 100m. Nitko sa sigurnošću ne može reći kako su točno nastala ova izvanredna vapnenačka brda, ali moguće je da su jednostavno posljedica milijuna godina kiša koje su po njima padale.
Čokoladna brda su neobična, jer za razliku od drugih vapnenačkih područja, ovdje nema podzemnih sustava kakvi se obično nalaze u takvim prostorima. Narodna predaja stanovnika Bohola nudi drukčije objašnjenje nastanka Čokoladnih brda.
Narodna priča kaže da su štošci i kupole Čokoladnih brda zapravo suze koje je isplakao div koji je patio zbog neuzvraćene ljubavi.