Ono što se u BiH moglo identificirati sa četništvom, započelo je ili kao ustanak što su ga poveli Jugoslovenski komunisti ili kao dio pokreta što su ga organizovale i povele pojedine srpsko nacionalističke grupe, na čijem čelu su bili uglavnom bivši političari, trgovci, učitelji.
Prvi četnički emisari Draže Mihajlovića bili su Jezdimir Dangić, Boško Todorović, koji su početkom septembra 1941. stigli u Istočnu Bosnu, da je osvoje i da stanu na čelo četničkih formacija na tom području.
Najistaknutije vođe četničkog pokreta u BiH bili su: Jezdimir Dangić, Rade Radić, Dobroslav Jevđenić, pop Savo Božić, Uroš Drenović, Cvjetin Tadić.
Ogromna većina četnika je bila seljačkog porijekla.Bosanski četnici su prihvatili ciljeve četničkog pokreta promovisanog u memorandumu Stevena Moljevića o Homogenoj Srbiji.
Moljevićev memorandum datira od 20.6.1941., i zasnovan je na ideji da Srbi imaju pravo vodeće nacije u Jugoslaviji.
Trebalo je stvoriti homogenu Srbiju koja obuhvata cijelo etničko područje , gdje bi živjelo samo srpsko življe. Cilj Draže Mihajlovića je stvoriti Veliki Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju – etnički čistu.Svoj program su nastojali ostvariti masovnim terorom.
Prve masovne zločine, četnici su izvršili u Ljubinju, Koraju, Višegradu, Foči, Goraždu, Vlasenici, Srebrenici. Masovne zločine vršile su uglavnom specijalne jedinice zvane Crne Trojke. Sergej Mihajlović je zapisao:
„Riješili smo se neprijatelja, ubili smo 5.000 muslimana u Foči i Goraždu“.Četnici su do 1943. imali podršku saveznika, prije svega Velike Britanije.
U BiH su postojale tri vrste četnika:
– Talijanski ( istočna Hercegovina)
– Koloboracionistički ( u srednjem i djelimično istočnom dijelu BiH)
– Pobunjeni ( sjeveroistočna Bosna i područje istočno od Sarajeva)