Arhiva kategorije: Historija BiH

(VIDEO) Sarajlija drži lekciju hrvatskoj novinarki: “Vi govorite bosanskim jezikom…” !

“Ja mogu razumjeti zastavu Hrvatske ne zastavu tzv Herceg-Bosne.To je jedan presuđeni zločinački poduhvat i sami znate koliko je ljudi osuđeno u Hagu na tu temu.

Nazivajući bosanske srednjovjekovne gradove hrvatskim kraljevskim gradovima je zaista apsurdno…

Pogrešna je indoktrinacija svakog Antu u Bosni nazivati Hrvatom,to ne mora biti slučaj,evo vi ste Ivana kao voditelja a ja ne znam da li se vi izjašnjavate kao Hrvat…

VIDEO :

(VIDEO) Patrijarh Srpski o tome da su “Bošnjaci potomci Svetog Save” !

Ovako uče Srbe da su Bosnjaci njihovi potomci,ne dozvolite da nas drugi uce nasoj historiji koja ne smije biti pisana u Beogradu i Zagrebu !

Patrijarh srpski Irinej o Bošnjacima govori da su potomci Svetog Save u Novom Pazaru :

“Šta ih je uslovljavalo da promene veru,znaju to oni.Oni su potomci Svetog Save,to treba da znaju,to su nasa braca po krvi i da pokazete hriscansku ljubav prema njima”

VIDEO :

Bošnjačka zajednica u Mađarskoj-nose nošnju bosanskih krajeva i čuvaju bošnjačku tradiciju !

”Činjenica koja u Bosni i Hercegovini malo poznata je da u Mađarskoj djeluje bošnjačka zajednica katolika koji vuku porijeklo iz BiH, a koji se nazivaju Bošnjacima.

Bošnjačka zajednica broji 8.000 članova. Svi oni čuvaju bosansku tradiciju. Na čelu bošnjačke zajednice je sveučilišni profesor i sociolog Ivica Đurok iz Mađarske.

Kaže da u nekim naseljima u okolini Pečuha ljudi čak nose nošnju bosanskih krajeva:”Suočiti ćete se s činjenicom da je ta nošnja gotovo istovjetna s nošnjm koja je u okolici Olova i nekim tim područjima. Pitanje je moralnog i identičkog aspekta jako važno za te ljude, za tu zajednicu”.

Kultura Bošnjaka-Sevdalinka i folklorne igre !

Sevdalinke su pjesme preteţno ljubavnog sadrţaja i istanĉanih osjećaja, koje se pjevaju u
veselim i tuţnim prilikama, uz instrument ili bez njega, solo ili horu (Balić, 1994). One su
najjaĉe ţivo svjedoĉanstvo dubokog emocionalnog ţivota bošnjaĉkog naroda. U njima se,
istiĉe Balić (1994) odrţala starodrevna pjevaĉka tehnika sa raznim oblicima popijevke i
tonaliteta.

Dalje, navodi da kultura glasa i sklada njegovana je i zbog vjerskih manifestacija:
pravilnog ĉitanja Kur’ana, pjevanja mevluda i drugih poboţnih pjesama, te za izobrazbu
mujezina.
Jahić (1991) za sevdalinku kaţe da ima vaţnu ulogu u kulturi Bošnjaka, te da je to narodna
pjesma u kojoj je iskazano autentiĉno narodno biće.

Nastajala je na podruĉju nekadašnjeg
bosanskog pašaluka, u periodu od 16. do 19. stoljeća. U jeziku ove ljubavne pjesme naprije
prepoznajemo orijentalni ambijent prepleten sa bosansko jeziĉkom strukturom.
”Sevdalinka se formira u jednom širem govornom arealu, ali njeno osnovno svojstvo nije
pripadnost govornim odlikama terena kao dijalekatskoga prostornoga kontinuuma već
osobinama njegovih glavnih kulturnih centara, središta u kojima ta pjesma nastaje i
najintenzivnije ţivi” (Jahić, 1991:65). Nadalje, isti autor, za sevdalinku kaţe da ona


predstavlja ”neku vrstu jeziĉkih oaza kad se radi o osobinama koje u govornim sistemima
nastaju ili se ĉuvaju pod uticajem faktora meĊujeziĉkih kontakata i to u sluĉaju bosanskih
centara, pod uticajem orijentalnih jezika, širenja turcizama, ĉuvanja konsonanta h i sl. ”
(Jahić, 1991:65).


Stoga, moţemo kazati da je sevdalinka svojevrsno svjedoĉanstvo postojanja bosanskog
jezika, da je imala, i danas ima vaţnu ulogu u njegovanju i oĉuvanju istog.
Zbog stalne i brze promjene naĉina ţivota i uţurbanog razvoja informacijskih tehnologija
koje prodiru u sve sfere ljudskog ţivota sve je teţe oĉuvati narodnu kulturnu tradiciju.
Kulturno umjetniĉka udruţenja vaţan su faktor u oĉuvanju nematerijalne kulturne baštine, pa
tako i oĉuvanju folklornih igara. Bogata folklorna tradicija uz pjesmu i igru je oĉuvana i
izvodi se na isti naĉin već decenijama i stoljećima. Uz folklor posebnu paţnju izaziva
tradicionalna nošnja.

Kod zena su to dimije i šamija, a kod muškaraca ĉakšire i fes. Folklorne
manifestacije izvode se tokom vaţnih proslava i svetkovina. Na ovaj naĉin istiĉe Vrbanić
(2015) pokušavaju pobuditi interes drugih, bilo turista bilo mlaĊih generacija, za
upoznavanjem folklornih obiĉaja.

“Historija odreĊene nematerijalne kulturne baštine neke zajednice toj zajednici pruţa osjećaj
identiteta. Naše vrijednosti, norme, uvjerenja, obiĉaji i rituali su isprepleteni našim jezicima,
muzikom, odjećom i plesom. Upravo zbog toga što razliĉiti ljudi diljem svijeta govore
razliĉite jezike, zato što plešu drugaĉije, imaju vlastitu originalnu muziku i odjeću, kulturu,
povezivanje tih elemenata nematerijalne baštine takoĊer nam daje identitet”

Ovako srpski i hrvatski udžbenici tumače historiju Bosne-od negiranja Bošnjaka do prisvajanja BIH !

Bez sumnja na srednjovjekovno razdoblje bosanske historije najvise su uticale nacionalističke interpretacije i stereotipi.

Tako npr.Rade Mihaljčić u udzbeniku za 7 razred osnovne škole koji je tiskan u Istočnom Novom Sarajevu u djelu pod naaslovom “Srpske zemlje od7 do 12 stoljeća” navodi da je Srbija u ovom razdoblju zauzela između ostalog i planinska područja gornjeg toka rijeke Bosne i područje Soli,oko današnje Tuzle.

Dalje tvrdi da je Bosna odavno poznata samo kao geografski pojam,područje unutar Srbije.

S druge strane autori mostarskog udzbenika za 6 razdred Ivo Makek i Andrija Nikić u svom radu izričito navode da se “hrvatski nacionalni prostor u povijesti protezai sve do Drine”

Dalje navode “Prije nego što povijesni izvori govore o Bosni kao neovisnoj drzavi,Bosna je jos jedno razdoblje bila dio Hrvatske sve do 1089.godine”-navode autori.

Zanimljivo je da nijedan hrvatski autor ne spominje bosanske banovi koji su vladali u razdoblju između vladavine Kulina bana (1180-1204) i bana Stjepana II Kotromanića (1322-1353).

Isti je slučaj i za period Osmanske vladavine.U beogradskom izdanju udzbenika za 7 razred iz 2014.godine stoji sljedeće “U 15.i 16. stoljeću bilo je mnogo prelazaka u muslmansku veru…su bosanski seljaci,uglavnom srpskog podrijetla,koji su se čekovima koristili za bijeg od teških feudalnih obaveza”.

“Pa đe su bili Srbi i Hrvati kad je nastala Bosna ? Nije ih bilo ni od korova ovdje” !

Bosna je zemlja koja ima historiju dugu hiljadu godina.Ona ima dulju i istrajniju historiju nego Srbija i Hrvatska.

Srbije tada nije ni bilo.Nije bilo u njoj Vojvodine,zapadne Srbije,Hrvatske također.

Pa ne prave narodi drzave,historija pravi drzave.Kakvi narodi,pa đe su bili Srbi,Hrvati kad je nastala Bosna ? Nije ih bilo ni od korova ovdje.Srbi su bili u Raškoj.

Kazu tri su naroda,konsitutivna,pa to je floskula komunistička,kakva tri naroda.Ne tačno je da su ta tri naroda stvorila Bosnu i Hercegovinu.Ne postoji historijski dokument ne konstatuje postojanje Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini,osim Bošnjana u klasičkoj Bosni.

IZVOR : INTERVJU MUHAMED FILIPOVIĆ

“Ukinuli su vojni rok da se Bošnjački mladići ne obučavaju-nećemo bit kurbani,ovdje su heroji i gazije”

”Tražimo odma bez odlaganja, uvođenje obaveznog vojnog roka u svim jedinicama u Bosni i Hercegovini.

Ovako koncipirane oružane snage troše godišnje 300 000 000 KM, a ni čemu ne služe. Samo je u Bosni i Hercegovini ukinuto služenje vojnog roka,

da se Bošnjački mladići ne obučavaju i da ne znaju sutra rukovati sa oružjem, da bi u slučaju

agresije Srbije i Hrvatske ne bi mogli da se brane i nas pripremili ovdje da budemo kurbani.

Mi nećemo biti kurbani. Ovo su gazije i heroji”, rekao je Sefer Halilović.

Dokazi da su Bošnjaci jedan od najstarijih naroda Evrope-rušenje mita o Bošnjacima kao Slavenima !

Porijeklo Bošnjaka je tema koja dugo već zaokuplja historičare.Dosadašnje porijeklo Bošnjaka oslanja se uglavnom na na teze srbijasnkih i hrvatskih historičara o slavenskoj pripadnosti bošnjačkog naroda.

Ta tema postavljena je iz političkih i nacionalnih pobuda jer su Bošnjaci bili potrebni i velikosrpskoj i velikohrvatskoj idelogiji u smislu da bi pripajanjem Bošnjaka u svoj nacionalni korpus svojom novom brojnošću konačno preuzeli glavnu riječ na Balkanu.

Međutim ova genetska istrazivanja ruše mit o Bošnjacima kao Slavenima i daju sasvim novi poticaj istrazivanju bošnjačkog porijekla i historije.

Nije bilo doseljavanja slavenskih Bošnjaka u 6. i 7. stoljeću već Bošnjaci kao starosjedilački narod Bosne spada zasigurno među najstarije narode Evrope.

Doseljavanjem slavenskih plemena Srba i Hrvata počinje Slavenizacija Bošnjaka,prvenstveno u jeziku.To se ogleda u mnogim predslavenskim toponimima Bosne i ličnim imenima Bošnjaka prije islamizacije.

Haplotip 1I B koji je najrasprostranjeniji u Bosni i Hercegovini među Bošnjačkim narodom otvorio je mogućnost da se utvrdi starost haplotipa 11 b koja je procijenjena na +/- 11 000 godina čime je dokazana autohtonost Bošnjaka koji već 11 000 nastanjuju Bosnu.