Zloglasni zločinac Milan Lukić oteo je Jasminu Ahmetspahić od roditelja u Višegradskoj ulici Pete sandžačke brigade br.5 i odveo u ‘Vilinu Vlas’. Otac Mehmed je tražio kćerku, ali bez uspjeha.
Cijeli dan je lutao po Višegradu, preko prijatelja poznanika je pokušao izvući neku korisnu informaciju, ali uzalud.
14..6.1992.godine skokom sa hotela ‘Vilina Vlas’ samoubistvo je izvršila Jasmina Ahmetspahić. Skočila je sa trećeg sprata i radije je izabrala smrt nego poniženja i mučenja, čime je postala simbol očajničkog otpora zlu.
Prije 28 godina poginuo je Safet Isović,zamjenik komandanta 2.Viteške brigade ARBIH u oslobađanju Mijatoviča kose 12.juna 1993.godine.
12 juna 1993.godine na Mijatovića kosi odigrala se značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBIH vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevitoj uzvedenoj a hrabro osmišljenoj akciji.
Naćalost u toj bici život je izgubio Safet Isović kojeg su borci od milja zvali Tigar sa Žuči i njegovi saborci Amir Šabanović,Esed Čolaković i Zulfo Dizdarević.
Na mezarju Budakovići 12.6.1993.godine tokom dženaze Fadili Karšić od eksplozivnog dejstva granate ispaljene sa neprijateljskih položaja ubijeno je 10 građana Sarajeva,dok ih je troje ranjeno.
Tog tragičnog dana ubijeni su Edhem Borovina,Salko Bradić,Osman Curić,Asim Džaferović,Amir Džanko,Asim Konaković,Sejdelija Kurtić,Kasim Pintol,Smail Sarač, Began Sarajkič.
U aprilu 1996.godine dvije britanske novinarke Kim Wilsher i Lynn Hilton došle su u Bosnu i Hercegovinu kako bi pokušali otkriti indentitet žene, čije su tijelo reporteri fotografisali nakon što se ubila u šumama kraj Srebrenice, u julu 1995.godine.
Kim Wilsher je ispričala svoju stranu priče:
”U aprilu 1996.godine nas dvije smo otišle u BiH, kako bi pokušale otkriti identitet žene fotografisane kako visi s drveta nakon pada Srebrenice. Slika je obišla svijet, ali u to vrijeme je bila poznata samo kao ‘Obješena žena’. Uz pomoć bosanskih istraživača uspjeli smo joj dati ime: Ferida Osmanović. Imala je 31 godinu.
Njenog supruga Selmana (37) odvela je tzv.VRS predvođena Mladićem i masakrirala. Pronašli smo i djecu, Damir koji je imao 13 godina kada mu se majka objesila i Fatima 10 godina. Koji su boravili u Tuzli nakon genocida u Srebrenici. Fatima je rekla: Znali smo da se naša majka objesila. Otišli smo na njen mezar, ali je tamo pisalo obješena žena. Pa smo na dasci napisali flomasterom njeno ime”.
Damir se prisjetio te tužne noći: ”Majka nas je pokrila i legla kraj nas. Spavali smo na asfaltu s pokrivačima. Rekla je da nas voli i laku noć. Kada sam se probudio, nje nije bilo. Sljedećeg dana 17.7.1995.godine, djeca su pronašla njeno tijelo. Shvatilo da sada i pored
gubitka oca, izgubili smo i majku”.
Obješena žena bila je samo jedna od hiljadu i hiljadu bosanski žrtava agresije, ali njena slika je postala simbolom strahote u Bosni.
26.august 1992.godine mjesna zajednica Dobošnica, opština Lukavac. Tog dana u kući Hasana Salibašića sklonila se cijela njegova porodica, spašavajući živu glavu od agresora.
Jutarnja dječija radost nije dugo trajala, dole na linijama odbrane borci 2.korpusa ARBIH već drugi dan odbijaju agresorske napade. Četnički agresor nakon neuspjeha odlučuje se na njima popularan potez, napad na civilno stanovništvo.
To jutro u 8:15h, agresorska avijacija kreće u odmazdu po civilnim ciljevima. Nekoliko minuta kasnije avion izbacuje avio bombu iznad njihove kuće. Aviobomba je direktno pogodila njegovu kuću i ubila 12 članova njegove porodice Salibašić. Za zločin nad stanovnicima Dobošnice, niko nije odgovarao.
Juna 10. godine 1993. u 19 i 30 h u Dobrovoljačkoj ulici br 94 u opštini Stari grad u Sarajevu počinjen je masakr.
Od granate ispaljene sa neprijateljskih položaja koja je ekpslodirala između baraka u navedenoj ulici gdje su brojni civili čekali u redu za vodu ubijeno je njih 5 od kojih jedno dijete.
Tarik Tvico rođen 1983.godine
Fatima Hamidović rođena 1962.godine
NN
NN
NN
Istom granatom ranjeno je i lakše ili tepovrijeđeno 15 civila.Za tri poginula lica nije se mogao utvrditi tačan identitet najviše zbog razornog dejstva granate.
Prilikom potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji Srebrenice, ratni zločinac Ratko Mladić kratko je prokomentarisao stanje oko Sarajeva, te da će uskoro ući u Sarajevo.
Na to mu je general Jovan Divjak kratko odgovorio:”Ne možeš ući u Sarajevo jer ne znaš da hodaš, ti si, ipak naučio na planinu”.
Kraj 1993.godine za našu domovinu je bio izuzetno težak, Sarajevo pod opsadom, građani su živjeli dan za danom. Međutim, u jednoj od bitaka desila se pogibija vojnika za koju će se tek kasnije saznati.
Na lokaciji Orahov Brijeg u borbi ARBIH i četnika, potpomognuti niškim specijalcima poginuo je Dragan Stojković, jedan od zapovjednika. Nije ovo bilo ništa neobično za taj vremenski period, da olako stradavaju vojnici.
Na prvu identitet Dragan Stojković među vojnicima nije imao baš ogroman uticaj, ali se kasnije saznalo da je to dečko od Ane Mladić, kćerke osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Dragan Stojković je bio dečko Ane Mladić, kćerke koju je Ratko obožavao, bila je njegova mezimica. Ali Dragan se nije sviđao Ratku, jer nije bio baš disciplinovan vojnik, te ga je odlučio poslati u smrt. Poslao ga je posredstvom svojih ljudi, ne izravno on, na ratište blizu Sarajeva. Poslali su ga tamo gdje je bila srpska linija, ali ni srba ni linije nije bilo, poslali su ga u smrt.
Kada je Ana saznala istinu, očevim pištoljem izvršila je samoubistvo. Uz Dragana, general je u smrt poslao i svoju kćerku.
Prema podacima IZ BiH, tokom rata srušeno je i 218 mesdžida, 69 mekteba, 405 drugih vakufskih objekata.
Na teritoriji pod kontrolom tzv.VRS srušene su 534 džamije, a na teritoriji koju je kontrolisano tzv. HVO 80. Od 600 džamija, preživjele su samo dvije.
Najveći broj džamija nalazio se u Beogradu čak njih 273, samo je jedna preživjela.
Ima Bosne beglerbeže i Bošnjaka u njoj bili su prije vas i ako Bog da biti će i poslije vas
