“Jednog dana bi došla situacija gdje ja kao specijalac Republike Srbije moram da naoruzavam Srbe u Bosni i Hercegovini da mozda napadam i svoje rođeno selo .Tada sam sve presjeko i rekao sebi NE Nasere,svaka ptica svome jatu ide.
Sa 24 ili 25 godina sam krenuo u rat i preuzeo jedan dio odgovornosti gdje sam morao da budem jedan od vojskovođa.
Kad kazes vojnik podrazumijeva se da je kompletan i sa logistikom i sa opremom a mi nismo imali ništa,nismo imali kasarni,mi smo bili ratnici samo ratnici.
U jednom trenutku je bilo toliko hladno i bili smo gladni i bio sam van svojim sposobnosti,urinirao sam krv pa sam mislio da je to i meni kraj,biološki,otkazali mi bubrezi jer sam danima drzao tu kotu nisam smio da pustim nikog.
Tada sam poslao kurira da sabere sve ljude iz sela sa svojim oruzjem da krenemo u napad.
Moji borci na bojnom polju nikada nisu porazeni,oni su samo kukavički ubijali civile i nenaouruzane ljude”
IZ INTERVJUA : Naser Oric