Bosna od Svištovskog mira do kraja XVIII stoljeća !



Nakon potpisivanja Svištovskog mira na čelo Bosanskog ejaleta je došao novi vezir – Husamedin paša. U vrijeme namjesnikovanja Husamedin-paše (1792-1797) uveden je novi porez koji se nazivao čibuk, a riječ je o porezu na ovce i koze. U aprilu 1794. godine objavljen je ferman kojim je naređeno da se u Bosni i Hercegovini popišu ovce i koze.
To je učinjeno zato da bi se na svako grlo naplatila po jedna para, a za jarad i jagnjad se nije plaćalo. U Bosni i Hercegovini su se pobunili protiv uvođenja čibuka i otvoreno izjavili da ga neće plaćati, ali je valija uspio da u Gacku pokupi čibuk, a da mu se stanovništvo nije odupiralo. I janjičari i jamaci su bili protiv ovog poreza, a vođe su bili serdendži-aga Omer, stolački ajan Husejn i janjičarski zabit Memišaga. Oni su izazivali nemire, pa su zbog toga bili kažnjeni. Iako veoma rijetko, ipak se događalo da pokrajinske vlasti donose i propise o odijevanju stanovništva.
Husamedin-paša je u 1794. izdao naredbu da odjeću i obuću zelene, bijele, žute i crvene boje nose muslimani i janjičari. Posebna janjičarska nošnja je sadržavala visok kalpak, dal-bes (visoki fes), gunj, zagariju i obuću od kajsara. Kršćani su mogli nositi odjeću i obuću ljubičaste, modre i crne boje, a uz to su kršćani i jevreji mogli nositi plave čizme, mestve i papuče. Valija nije dozvoljavao ni rasipništvo, pa je 15. juna 1796. godine na prijedlog sarajevskih kadija donio zabranu na uvoz skupih štofova.
Osim navedenih promjena, u vrijeme namjesnikovanja Husamedin paše Bosnom je harala kuga. Naime, Prema pisanju ljetopisca Bašeskije u svom Ljetopisu, Sarajevo je u septembru 1793. zadesila kuga. Bio je to predznak njene epidemije u Bosni i Hercegovini, koja se potom proširila na više krajeva u proljeće 1795. U januaru iste godine dnevno je u Sarajevu umiralo 5-7 lica, a bolest je harala i po selima i drugim mjestima.
Najviše mrtvih bilo je u Travniku, Vitezu, Fojnici, Taslidži i Jajcu. Iz jednog izvještaja od 7. oktobra 1795. saznajemo da je od kuge, koja se naročito proširila u Sarajevu, Travniku, Jajcu, Maglaju, Banjaluci, i Gračanici, u Travniku umrlo 55 lica, a zaraženo je 78, u jednom malom selu, samo u jednoj noći umrlo je 17 lica. Kuga je krajem 1795. godine počela jenjavati. U takvim okolnostima Husamedin-paši je uspjelo da održava stanje mira i reda na austrijskoosmanskoj granici, naročito na novouređenoj u cazinskoj krajini, a to je odgovaralo i Osmanskom carstvu i Austriji. Uz to je Austrija bila zadovoljna njegovom upravom u Bosni zato što je uspio da prisili bosanske krajišnike na razgraničenje; svoje zadovoljstvo izrazila je i na taj način što ga je bogato nagradila.
Iako je bilo poznato da age u Bosni, posebno u kapetanijama, malo mare za ispunjavanje valijskih naredaba, pa su zbog toga učestale čarke i svakojaki izgredi, valijina zasluga je bila u tome što su svedeni na manji broj. Pogranične vlasti Vojne krajine umjele su da ocijene koliko je Husamedin-paša mogao da doprinese smirivanju pograničnih sporova time što je privolio pogranično stanovništvo da održava dobre susjedske odnose sa stanovništvom Vojne krajine. Tako nije bilo u drugim dijelovima Bosanskog ejaleta. U unutrašnjosti Bosne, posebno u Sarajevu, bili su nezadovoljni njegovom upravom, što se odrazilo u tome da su odbijali da izvršavaju njegova naređenja. Kada je objavio da sakuplja vojsku na čelu koje će ići u Gacko, Stolac i Mostar, Sarajlije su odbile da mu daju vojnike, a jamaci su mu poručili da je on silnik i da mu zbog toga ne žele prepustiti sirotinju, te da oni neće ni za platu da idu u njegovu vojskuPodržavali. su ih i trgovci, pa su u znak ove podrške zatvorili dućane, čime su javno izrazili nezadovoljstvo Husamedinovom upravom u Bosni. Ali to nije bio razlog što ga je Porta povukla iz Bosne.
U pitanju su bile redovne promjene namjesnika u ejaletima, pa iako je Selim III započeo politiku rjeđeg mijenjanja valija, a posebno da se valije mijenjaju tako što će iz najudaljenijih ejaleta promijeniti ejalete i biti izloženi velikim troškovima putovanja, a ejaleti duže ostati bez namjesnika, ipak je ostalo pravilo da se namjesnici u ejaletima mijenjaju svakeValija godineHusamedin. -paša je bio bosanski namjesnik nepunih pet godina, pa je i to dokazivalo da je Porta bila zadovoljna njegovom upravom. Već u junu 1797. godine, novi bosanski valija Mustaj-paša Perišan stigao je u Travnik. Tako je Bosanski ejalet polahko izlazio iz 18. i ulazio u 19. stoljeće u kojem su ga čekali unutrašnji nemiri, srpski ustanici, opiranje centralnoj vlasti, otvaranje konzulata velikih sila, pokret za autonomiju, ali i nasilno provođenje reformi, potiskivanje muslimana iz političkog i privrednog života, te pacifikacija Bosne i na kraju prepuštanje ovih prostora novom okupatoru

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.