Bosanski ejalet na početku XIX stoljeća-granica !



Po odlukama Bečkog kongresa 1815., zemlje Balk. poluotoka vraćene su u ono stanje u kome su se nalazile krajem XVIII stoljeća, prije Napoleonovih ratova. Sjeverna granica između Austrije i O.C. ustaljena je na Savi i Dunavu. Zapadna je išla Unom do Novog, zatim je kretala na sjeverozapad, zahvatajući Cazinsku krajinu i Veliku Kladušu, a onda je gotovo pravom linijom silazila do blizu Knina, koji je ostao u posjedu Austrije i odatle se spuštala ka Dalmaciji i podudarala se s onom granicom koja je povučena i utvrđena Svištovskim ugovorom o miru i odlukama komisija za razgraničenje, prema kojima su Cetingrad i Drežnik dodijeljeni Austriji 1791. Južna granica se podudarala sa graničnom koja
je 1739. povučena između Republike Venecije i O.C. Zadobivši bivše mletačke posjede, Austrija je postala gospodar cijele Istre, Dalmacije, oblasti nekadašnje Dubrovačke republike i Boke Kotorske. U zaleđu tih primorskih krajeva Austrijskog i Osmanskog carstva granica je išla od Udbine na Knin, zatim na Imotski, a odatle na Metković; neposredno zaleđe nekadašnje dubrovačke oblasti i Boke Kotorske pripadalo je Osmanskom carstvu. Granice Bosanskog ejaleta podudarale su se 1815. najvećim dijelom s onim granicama administrativno-vojne oblasti koje su utvrđene u prethodnom stoljeću. Sjeverne, zapadne i južne granice Ejaleta bile su istovjetne sa državnom međom između Osmanskog carstva i Austrije, a zahvatale su prostor koji je historijskim razvojem stekao naziv BiH.
Izuzetak su činili Klek i Sutorina, dvije enklave sjeverno i južno od dubrovačkog teritorija kojim je Osmansko carstvo dobilo izlaz na more po odlukama Karlovačkog ugovora o miru 1699. Granica Bosanskog ejaleta prema istoku doživjela je izvjesne promjene.
Naime, dobar dio zapadne Srbije do Prvog srpskog ustanka ulazio je u sastav Zvorničkog sandžaka koji je pripadao Bosanskom ejaletu. Ta granica je zahvatala sljedeće kadiluke: Šabac, Krupanj i Bohorinu, zatim Jadar i Ptičar (Loznicu). Poslije svih promjena koje su nastale usljed srpskih ustanaka, ovaj teritorij je 1833. konačno odvojen od Zvorničkog sandžaka i pripojen Kneževini Srbiji. Počevši od velikog meandra Drine, granica je dalje išla na jugoistok i obuhvatala oblasti Starog Vlaha i dio Kosova s kadilucima N. Pazar, Trgovište, K. Mitrovica i Stari Vlah (N. Varoš) sa Sjenicom. Od K. Mitrovice skrećući na zapad, granica B. ejaleta je zahvatala Bijelo Polje, zatim je silazila prema jugu do blizu Podgorice, koja je pripadala Skadarskom sandžaku, a odatle je Sutorinu, između Konavala i zaleđa Herceg-Novog i ostavljala Boku Kotorsku u austrijskom posjedu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.