Velika ljubav prema cvijeću i prirodi,
koja je kod starih orijentalnih naroda bila
ponekad uzvišena čak na stupanj religije,
nesporno je uticala na slikovit smještaj
starog grada u pejzaž, na stepenastu
izgradnju bosanskih kuća sa doksatima,
te kućnim vrtovima i baštama, koje
zatvorenim prostorima, oblikovanjem i
prirodnim smještajem cvijeća i drveća
govore više od pisanih spomenika i
narodnih pjesama o smislu i čežnji naših
pradjedova za cvijećem, živopisnim
bojama, žuborom vode i tihom
spokojstvu.
Ti maleni kućni vrtovi, zapravo vrtna
dvorišta, oploćena prirodnim
kamenim pločama ili kaldrmom od
oblutaka, zatvorena zidovima prema
susjedstvu, služila su kao dodatni
stambeni prostor, u kome se ljeti
odvijao značajan dio obiteljskog
života.
Ovakav individualni vrtni tretman uz
svaku kuću, karakterističan je za
izgradnju starih bosanskih dvorišta.
Stambena arhitektura Bosne i
Hercegovine bila je prilagođena
ljudskoj mjeri i potrebi.
• Skoro svaka kuća Bosne je imala
bašču sa mnogo vode i cvijeća, a
gdje god je bilo moguće, kuće su
podizane kraj tekuće vode.
• To je uz obilje zelenila stvaralo
poseban ugođaj. Na taj način kuće su
dobijale ljepši izgled, jer same avlije
i bašče oko kuća davale su lijepi
dojam
Veličina avlije rezultat je nekoliko
faktora. Prije svega imovinskog
stanja njenog vlasnika i položaja koji
zauzima. Zauzimala je cijeli slobodni
prostor od ulazne kapije do kuće.
Veličina prvenstveno zavisi od
veličine raspoloživog prostora, te
nema neke određene zakonitosti u
donosima dužine i širine avlija. Oblik
je uvijek geometrijski pravilan,
pravougaoni, uz izgradnju podzida na
lokacijma sa nagibom.
Bosanske avlije su rađene po uzoru
na islamske vrtove. Pošto je Islam
isključivao svaku mogućnst stvaranja
posebnih kultura, vrtovi su bili
povezani sa arhitekturom i izvedeni
raskošno sa brojem detalja (fontane,
skulpture, drveće, grmlje, cvijeće i
vaze).