Alija Izetbegović i (ne)priznanje Republike Srpske-kako je u Dejtonu priznat srpski entitet !



U ljeto 1995.godine Alija Izetbegović je u potpunosti preÅ”ao na poziciju lidera boÅ”njačkog naroda i primarni cilj mu je bio da osigura Å”to povoljniju poziciju za svoj narod.Američka inicijativa promovisana 12.augusta 1995.godine sadrzavala je sedam tačaka i bila je posljednji američki pritisak za mir.Bila je to zapravo nedopunjena odluka Kontakt grupe iz 1994.godine kojom je faktički odlučeno formiranje “srpske drzave” na 49% teritorije Bosne i Hercegovine.

Na američku inicijativu Izetbegović je odgovorio 18.augusta gdje je naveo da nakon Srebrenice i Zepe mandat UN-a i njegovo rukovođenje Sarajevom viÅ”e nisu prihvatljivi.Između ostalog istakao je i neprihvatanje “paljanskog rezima”.

Pored Holbruka u rad na “konačnom miru u Bosni” uključio se i Å”vedski diplomata Karl Bild.Svojim aktivnostima ovaj dvojac doveo je zaraćene strane za pregovarački sto.Ipak jedna dilema je postojala-pozicija Alije Izetbegovića prema budućnosti BIH.S tim u vezi Holbruk je u američkoj ambasadi u Parizu Izetbegoviću postavio jedno direktno pitanje :”Zelite li jedinstvenu Bosnu sa slabom srediÅ”njom vladom ili podjelu”?

Izetbegović je bez imalo oklijevanja rekao da zeli “prvu opciju”,ali da je spreman pristati samo na visoku autonomiju srpskog dijela ukoliko baÅ” bude trebalo zarad mira u Bosni.Holbruk je ovakav odgovor iskoristio da 4.septembra 1995.godine prilikom susreta u Ankari od Izetbegovića trazi priznanje Republike Srpske Å”to je Izetbegović kategorično odbio.

Vjerujući da će teÅ”ko slomiti Izetbegovića Holbruk je otiÅ”ao kod MiloÅ”evića da ga nagovori da Karadzić prizna bosanskohercegovački kontinuitet i drzavnost,Å”to je prihvaćeno.Dana 8.septembra Izetbegovića je iz Zeneve pozvao Klinston rekavÅ”i mu da se dokument treba prihvatiti jer će SAD-estati iza BIH,no cijena je prihvatanje RS-a.

Nakon zustrih pregovora SkupÅ”tine RBIH 17. i 18.septembra Izetbegović je nastojao pridobiti zastupnike za prihvatanje plana,Å”to je na kraju uz teÅ”ku muku i uspio.Tada je odlučeno da delegacija BIH 1.septembra 1995.godine bude poslana u američki gradić Dejton,gdje će u miru moći dogovoriti detaljekoji su ostali nerazrijeÅ”eni.

Amerikanci su zahtijevali da pregovorima mogu učestvovati samo predsjednici međunarodno priznatih drzava.Zbog toga srpska strana je na zasijedanju “srpske skupÅ”tine” u Bijeljini 23.oktobra 1995.godine odlučila da njih u timu pored MiloÅ”evića predstavljaju KrajiÅ”nik,Koljević i Buha.Hrvate je predstavljao Tuđman uz Zubaka i Prlića.

Klinton je oko podne saopćio radosnu vijest 21.novembra 1995.godine zakazano je i parafiranje sporazuma.Obraćanje koje je imao ovom prigodom Izetbegović je zaključio riječima:”Ovo mozda nije pravedan mir ali je prihvatljiviji od nastavka rata.Bolji se mir nije mogao postići.Bog nam je svjedok da smo učinili sve Å”to je u naÅ”oj moći da nepravda za naÅ” narod bude Å”to manja…”

Odgovori

VaÅ”a adresa e-poÅ”te neće biti objavljena.