Priča o jedinoj džamiji na teritoriji pod kontrolom VRS koja nije srušena-selo u kojem su Srbi čuvali Bošnjake

Na obroncima Čemernice visoko iznad kanjona rijeke Vrbas nalazi se selo Baljvine.Smješteno je na granici gdje centralna Bosna prelazi u Krajinu u općini Mrkonjić Grad.

Jedinstveno je po mnogo čemu a naročito po podatku da se u njemu nalazi jedina dzamija stara gotovo 110 godina koja se u toku rata nalazila pod kontrolom VRS a da nije srušena.

U selu zive Bošnjaci i Srbi i navode da nikada nisu bili na suprostavljenim stranama niti tokom Drugog svjetskog rata niti tokom agresije na BIH.Kada je početkom Drugog svjetskog rata u selo došla jedna grupa ustaša da privede i ubije Srbe mještanin i odbornik sela Redzo Delić je izašao pred njih i rekao : “Tu smo svi zajedno.Mozete ih odvesti samo preko nas mrtvih”.

Početkom agresije na BIH u susjednom selu Dabracu pripadnici VRS su okrenuli artiljeriju na baljvinsku dzamiju odnosno dio sela sa Bošnjacima jer je do njih došla priča da se u selu već nalaze ustaše i muslimanski ekstremisti.

Tada je mještanin Radovan Tešanović otrčao do srpskih polozaja i rekoa da su to lazi i da komandir lično dođe u selo i uvjeri se.Kada se uvjerio u lazi srtiljeriju je premjestio na drugu stranu.

Tako je baljvinska dzamija kao jedina koja nije srušena na teritoriji koju je drzala VRS postala svojevrsni simbol i metafora komšijske sloge i solidarnosti.

O neobičnoj situaciji u Baljvanima čuo je Momir Talić-komandant 1.krajiškog korpusa VRS.Jedne prilike je došao u selo u kasne sate i sazvao sastanak sa Bošnjacima na kojem im je rekao da ne mogu ostati u selu.

Tada mu je njihov predstavnik Šaban Habibović odgovorio:”Uvjeravam Vas da mi mozemo nastaviti da zivimo sa našim srpskim susjedima”.

Izvor: Iskra-islama.net

Anonimni donator za tuzlanskog beskućnika/vlasnika firme,Sabalahajrudina !

Sabalahajrudin Suljagić je od punoljestva prepušten sam sebi. Doživio je tešku porodičnu tragediju, kada su mu na Sarajevskoj pijaci Markale poginuli roditelji.

Nakon toga je živio sa djedom, a poslije njegovi smrti, zbrinut je u Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli do 18.godine.

Da više ne bude beskućnik pobrinuo se anonimni donator. Sabalahajrudin će uskoro imati krov nad glavom, a kiriju od 200 km će plaćati anonimni donator.

Prvo obraćanje ratnog zločinca Abdića nakon što je pušten iz zatvora !

Ratni zločinac Fikret Abdić danas je pušten iz zatvora, nakon što su njegovi advokati juče podnijeli zahtjev Kantonalnom sudu u Bihaću da mu se omogući učestvovanje u predizbornoj kampanji.

Aktuelni načelnik Velike Kladuše i kandidat za poziciju načelnik na aktuelnim izborima, obratio se članovima i simpatizerima Laburističke stranke.

”Iako sam tek izašao iz zatvora, sve pratim i nijedna stranka nema ideju”- rekao je Abdić.

Istina o genocidu u BiH-kako je agresor prikrivao dokaze o genocidu !

Izvor :

S M A I L Č E K I Ć
GENOCID
I
ISTINA O GENOCIDU U
BOSNI I HERCEGOVINI

Srpski agresor je dokaze o zločinu
genocida nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća prikrivao
na razne načine, kao što su: bacanje posmrtnih ostataka (žrtava genocida) u jame,


bunare, rijeke, vještačka jezera i napuštene rudnike; zakopavanje (teškom mehanizacijom) u primarnim masovnim grobnicama, prekopavanje masovnih grobnica
teškom mehanizacijom i premještanje leševa žrtava genocida sa jedne na više drugih


lokacija, kojom prilikom su posmrtni ostaci jednog tijela pronalaženi u više (sekundarnih
i/ili tercijarnih) masovnih grobnica, te ponovno zatrpavanje, zatim spaljivanje posmrtnih
ostataka (žrtava genocida). O tome govore raspoloživa relevantna dokumenta, na osnovu
kojih se, pored ostalog, pouzdano može utvrditi da je prikrivanje dokaza o genocidu,


odnosno (prikrivanje) leševa žrtava genocida, bitna indikacija uništavanja Bošnjaka Bosne
i Hercegovine, nacionalne, etničke i vjerske grupe, kao takve.
Rijeka Drina je najveća masovna grobnica Bošnjaka, žrtava genocida u XX stoljeću,
posebno u Drugom svjetskom ratu (1941-1945) i za vrijeme agresije na Republiku Bosnu
i Hercegovinu (1991-1995). Tada su srpski zločinci, u skladu sa srpskom nacionalističkom


ideologijom, politikom i praksom genocidnog karaktera, s drinskih mostova, posebno na
drinskom mostu u Višegradu, zaklali na stotine i hiljade Bošnjaka i bacili ih u rijeku Drinu.
Vještačko jezero Perućac krije posmrtne ostatke brojnih bošnjačkih žrtava genocida, ubijenih/zaklanih i žive bačenih u rijeku Drinu. Prve decenije XXI stoljeća iz rijeke
Drine izvađeni su posmrtni ostaci više od 600 žrtava genocida.
Na lokalitetu rudnika Tomašica otkrivena je (primarna) masovna grobnica, u
kojoj je pronađeno 24 kompletna i nekoliko hiljada dijelova tijela (skeletnih ostataka)
žrtava genocida na području Prijedora. Srpski zločinci su, u pokušaju da prikriju dokaze o
genocidu, teškim rudarskim mašinama, premjestili tijela žrtava 40 km dalje – na lokalitet


Jakarina kosa kod Ljubije (iskopani rudnik Ljubija, općina Prijedor), gdje su tijela zaminirana u rudničkom kopu na jalovištu željezne rude na litici oko 2.500 m2, nagiba 45%.
U toj (sekundarnoj) masovnoj grobnici ekshumirano je 373 kompletna i nekompletna
tijela, među kojima je najviše logoraša iz koncentracionog logora Omarska. Na osnovu


dosadašnjih rezultata antropološke obrade i identifikacije posmrtnih ostataka žrtava, došlo
se do saznanja da na lokalitetu rudnika Ljubija, pored masovne grobnice Jakarina kosa,
mora postojati još jedna sekundarna grobnica, čije žrtve potječu iz primarne masovne
grobnice Tomašica.

Nakon što su se, na području Pobuđa i Konjević-Polja, “jedinice 5. inžinjerijskog
bataljona i MUP-a uspješno suprotstavile neprijatelju”, tj. Bošnjacima koji su poku-

šavali da se, nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih naroda, izvuku na
slobodnu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, gdje je “uhapšeno i ubijeno oko
1.000 do 1.500 neprijateljskih civila i vojnika”, Komanda 5. inžinjerijskog bataljona,

  1. jula 1995, tražila je od Drinskog korpusa 50 litara nafte “za rad utovarivača koji
    će biti angažovan na zakopavanju ubijenih neprijateljskih vojnika”. Na kraju tog
    dokumenta major Mile Simanić, zamjenik komandanta 5. inžinjerijskog bataljona, navodi
    da je taj zahtjev (“dodela 50 litara nafte…”) riješen (AIIZ, inv. br. 2-3419, Komandainžinjerijskog bataljona, str. pov. br. 38-56 (“VOJNA TAJNA”, “STROGO POVERLJIVO”), 14. juli 1995 – Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvještaj).
    Jedan od užasnih načina prikrivanja zločina je spaljivanje posmrtnih ostataka
    ubijenih. Tako se, primjera radi, u IZVJEŠTAJU načelnika Sanitetske službe Brigade
    “Birač” (majora Svetozara Trkulje) “Vojske Republike Srpske” Trnovo (Komanda Trećeg
    bataljona), od 29. novembra 1992, o “asanaciji” terena (Nebojna-Okretaljka na Javorniku
    i na području Trnova – općina Šekovići) od “poginulih neprijatelja” navodi: “asanaciju
    izvršiti skupljanjem dijelova ekstremiteta i kostiju na posebnu gomilu i izvršiti ponovo
    paljenje motornim uljem, naftom, benzinom, otpadnim drvetom, a potom izvršiti
    zatrpavanje rovokopačem”, pri čemu “ne smije da ostane koštanih ostataka, a pogotovo i mekog tkiva” (AIIZ, inv. br. 2-3225, Komanda trećeg bataljona Trnovo, 29.
    novembar 1992, IZVJEŠTAJ načelnika Sanitetske službe brigade “Birač”). U ovom slučaju
    radi se o dvije lokacije. Takvih slučajeva bilo je više, posebno u istočnom dijelu Bosne
    i Hercegovine.
    Ovakvi užasavajući genocidni postupci pokazatelji su namjere i ciljeva agresije i
    razmjere genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Progon Bošnjaka iz Užica i pismo Husein-efendije Užičanina iz 1887.godine !

Uzice je u prvoj polovini 19.stoljeća pored Beograda bila najveća varoš u Srbiji a stanovnici su je zvali mali Carigrad.Varoš je dosta stradala za vrijeme prvog srpskog ustanka kada se dosta stanovništva iselilo u Bosnu a Uzice je prema Joakinu Vuicu 1826.godine imalo 2000 muslimanskih kuća.

Također je i engleski putopisac Andrej Paton 1843.godine boravio u uzicu te navodi kako je muselim obavijestio kako u Uzicu ima 3500 muslimanskih kuća.

Kada je u Uzicama izbio veliki pozar u tom periodu kojeg su izazvali Srbi oni su za to optuzili muslimane a sve u namjeri da se izvrsi jači pritisak na “Turke” da se što prije isele.

Kasnije je sruena i Šejhova dzamija .Utvrđen je bio i detaljan pravac progona muslimana iz Uzica u Bosnu i to preko Krivog vira i kod Petrica nize Bajine Bašte a iz zvornika su bile dovučene velike skele za prijevoz ljudi i stoke.

Evakuacija Bošnjaka iz Uzica sprovedena je u tri grupe,prva je imala 400 ljudi druga 600 a ostatak su sačinjavali uglavnom stari i iznemogli.

Pismo Husein-efendije Uzičanina iz Istanbula upućeno hzf.Ibrahimu u Bijeljinu iz 1887.godine :

“Godine prođoše odkad iz našeg kraja odesmo evo sad će punijeh dvadesetipet i skoro dvadeset i tri kako našu Bosnu napustismo pa me neka tuga spopane kad treba da se javim tebi…da ići moramo da se halaliti moramo od onoga što bijaše naše čitavu jednu vječnost…”

Izvor : H.Suljkić “Progon muslimana iz Uzica”

Šta god je Dodik pričao sa Vučićem, Dodik mora znati da RS nema nikakve granice. Postoje samo granice Bosne i Hercegovine”

Član predsjedništva Željko Komšić oglasio se povodom sastanka Milorada Dodika sa

predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, na kojem je jedna od tema bila pokušaj da se promovišu nepostojeće granice entiteta RS.

”Šta god je Dodik pričao sa Vučićem, Dodik mora znati da RS nema nikakve granice. Postoje samo granice Bosne i Hercegovine.

Na njima je granična policija Bosne i Hercegovine, a ne neka nepostojeća granična policija entiteta RS”.

Neispravni Fikretovi respiratori-od aprila u magacinu

Oba respiratora koja su kupljena preko firme Srebrna Malina dopremljena u Kantonalnu bolnicu Goražde nisu ispravna te neće biti stavljena u funkciju.Jedan je odmah vraćen na servis jer je bio neispravan i bit će zamijenjen drugim.

Kupovina 100 respiratora za koje je izdvojeno 10,5 miliona maraka a koji su od aprila stajali u magacinu predmet je istrage Tužilaštva BiH.

Istragom su osim vlasnika Fikreta Hodzica obuhvaćeni i direktor FUCZ Fahrudin Solak direktor agencije za lijekove i medicinska sredstva Aleksandar Zolak i premijer vlade FBIH Fadil Novalić.

Izvor : Dnevni avaz

Bivši fudbaler Sarajeva odgovorio na neugodno pitanje novinara-kako se osjećao kao Srbin u većinskom bošnjačkom gradu !

Nekadašnji prvotimac Fudbalskog kluba Sarajevo Ivan Tatomirović, koji sada nastupa za Litvanski Žalgiris dao je intervju za zvanični stranicu kluba. Međutim, jedno od pitanja je bilo kako se tokom boravka u Sarajevu, osjećao kao Srbin u većinskom Bošnjačkom gradu.

Ivan je odgovorio sljedeće: ”Svi stranci su me to pitali. Rat je bio težak, grad Sarajevo je mnogo teško prošao u ratu, a ja sam kao Srbin (rođen u Beogradu) došao u većinski Bošnjački grad. Ima tu i Srba, ali generalno, svi su fokusirani samo na vaše igre.

U Sarajevu vas ne zanima ni ko ste, ni šta ste, nego samo je bitno da ste dobar fudbaler, a po mogućnosti još bolji čovjek. Sarajevo je otvoreno za sve ljude, vrlo lako vas prihvate, a u gradu i u klubu ima puno ljudi različitih nacionalnosti. Sarajevo će zauvijek biti dio mog života”.

Uhapšene dvije osobe zbog sumnje da su počinile ratni zločin,ubistvo 78 Bošnjaka u mjestu Velagići kod Ključa u junu 1992.godine.

U Banja Luci su danas uhapšene dvije osobe zbog sumnje da su počinile ratni zločin, odnosno ubistvo 78 Bošnjaka u mjestu Velagići kod Ključa u junu 1992.godine.

Identifikovani i lišeni slobode su: Boško Unčanina rodjen 1969.godine u Prijedoru i Dragan Despota rodjen 1964.godine u Ključu.

Oni se terete da su 1.juna 1992.godine lično i direktno, organizirali i protjerali Bošnjake iz njihovi kuća te ih zarobili u zgradu osnovne škole. Osumnjičeni se terete da su počinili kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.

Izvor : Oslobođenje