Skrivene poruke u animacijama Walt-a Disney-a !

Svi smo mi kao djeca uzivali u crtanim filmovima Diznija i odrasli smo uz svaki njihov crtani ali tada nismo mogli ni naslutiti kakve zapravo tajne kriju poruke Valta Diznija.

Skrivene su tu dvosmislene scene jezive i čudne priče sve ono što mali umovi ne mogu dokučiti.

Tek kada smo odrasli počeli smo da uviđamo neke stvari vezano za njih.

Kada je započeo Drugi svjestki rat Dizni je odlučio da i on krene u isti.U najpoznatijem Diznijevom crtanom filmu pod imenom Firerovo lice,patak Donald ima noćnu moru u kojoj sanja kako noci Njemačko obiljezje i radi u fabrici u kojoj se prave bombe i rakete.Ova epizoda je imala za cilj da Hitlera pokaze da nije čovjek ukratko da ga dehumanizuju,što su u potpunosti i uspjeli.

Dizni ima dvosmislene i skrivene poruke u raznim crtanim filmovima koja su većinom sexualnog karaktera.Postoje mnoge špekulacije oko ove teme koja je dobro poznata.

U crtanom filmu Kralj Lavova ima u jednoj sceni imate priliku vijdeli riječ “sex” napravljenu od navodno oblaka kako se nama predstavlja te je obavijena tako da uopšte ne mozete primijetiti na prvi pogled,jer je kao ispisana zvijezdama na nebu.

Neke od dvosmislenih poruka

Pored ovoga ima još mnogo filmova koji su dvosmisleni te koji upućuju na detalje sexualnog karaktera.

U Diznijevom zabavnom parku postoji jedno napušteno ostrvo koje više nije u funkciji i ipak umjesto da se to ostrvo uništi što nudi dodatnu opasnost od zaraze jer je mjesto napusteno i u vodi te pruza prostor za razvoj bakterija a nedavno je pronađena bakterija ameba koja dospijeva do mozda covjeka kroz tekućinu te se time hrani i uništava.

Dizni je veoma popularan među djecom ali se ta popularnost kosi sa nekim čudnim idejama i jezivim pričama.

Naime zabiljezeno je da su ljudi nakon kremiranja svojih najblizih prosipali taj prah po zidovima parka,utvrđeno hemisjikim istrazivanjima a svi koji se nalaze u objektima Dizni parka udišu tu supstancu.

Legenda o najvećoj građevini na svijetu !

Kineski zid je najveća gradjevina na svijetu, i jedina gradjevina na Zemlji, za koju se tvrdi da se vidi sa Mjeseca. Proteže se od srednje Azije do Žutog mora, dužinom od čak 8,851,8 kilometara, visinom od 10 do 16 metara i širinom 8 metara. Kineski zid predstavlja ubjedljivo najduži zid na svijetu, i najveći odbrambeni objekat.

Početak gradnje Kineskog zida vezuje se za prvog cara Ćin Š’huanga, koji je započeo njegovu izgradnju da bi žastitio svoju zemlju od upada Huna, plemena nomada.

Gradjen je od zemlje, kamena i cigle, a njegova izgradnja trajala je sa mnogo turbulencija i prekida u izgradnji, i rušenjima, sve do XVII stoljeća.

Duž cijelog zida, u pravilnim razmacima, podižu se stražarnice, a po vrhu se pruža staza široka 4,5m.

Kineski zid po mnogim stručnjacima je svjedočanstvo znanja, upornosti i umijeća najmnogoljudnijeg naroda svijeta.

Danas je kineski zid najveća turistička atrakcija Kine. Turisti iz cijeloga svijeta rangiraju Kineski zid na sam vrh najinteresantnijih turističkih destinacija. Po osnivanju Narodne Republike Kine preduzete su neophodne mjere zaštite od daljnjeg propadanja. Zid je stavljen stavljen pod zaštitu države 1961.godine. Rekonstrukcija je obavljena najviše u oblasti Ba-da-ling, prolazu Šang-hai i prolazu Djija-ji 1987.godine Kineski zid je uvršten u spisak svjetske baštine pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Legenda

Zid je obliven krvlju i znojem mnogih radnika i ratnika. Legenda kaže da je za vrijeme vladavine prvog imperatora iz dinastije Ćin, žena po imenu Meng Đijang-nu bila uzbudjenja jer se njen suprug nije vratio kuci čak ni tri godine od mobilizacije. Meng je odlucila da ga potraži da mu ponese novu odjecu i hranu. Pretrpjela je ogromen peripetije i muke dok je došla prelaza Šang-hai, gdje je saznala da joj je muž umro od iscrpljenja teškim radom.
Navodno su njene suze srušile Veliki zid u dužini od (400km) i ona je pronašla njegove pogrebne ostatke. Legenda još govori o teškom i prisilnom radu tokom nekoliko hiljada godina i ljudskim poteškoćama.

Priča o najvećem poroku današnjice !

Mnogi se ustvari pitaju šta je to sportsko kladjenje, dok samo ime govori šta je to ustvari.
Za mnoge, sportsko kladjenje je umjetnost. Postoje oni koji vole sport, i koji ponekad čak i mogu predvidjeti ishod neke odredjene igre. Dok postoje i oni koji se klade na svoj omiljeni tim iako on nema nikakve šanse za pobjedu. Iako ova tehnika ponekad uspije da prodje, ipak
je puno bolje neke stvari proučiti pa tek onda se kladiti.

Iako je kladjenje negdje nelegalno, postoje mjesta gdje je i dalje legalno i jako popularno.
Najpoznatije mjesto za kladjenje nalazi se u SAD-u (Sjedinjene Američke Države) Las Vegas.
Prije nego što krenu opklade, potrebno je znati da li je toj sredini, u tom gradu i državi dozvoljeno kladjenje, kako ne bi imali problema sa zakonom.

Iako se tačno ne zna kako je nastalo kladjenje, i kada i gdje. Jedno je sigurno: na svaki sport se možete kladiti, koji se može zamisliti, a može se i postaviti opklada. Osobe koje uzimaju
opklade ili su na samom dogadjaju ili su u blizini, dovoljno da mogu uzeti opklade. Kada je utrka životinja postala popularna, odlučeno je da to postane sport.

U Europi je fudbal najpopularniji što se tiče kladjenja, dok na drugim kontinentima tipa Azija
najvise vole boks, ili vjerovali ili ne, kladjenje na kriket. Važno je da postoji odredjen sistem kada je u pitanju kladjenje. Potrebno je biti dovoljno pametan sa svojim novcima i sa svojim opkladama, pa je zato potrebno početi sa manjim ulozima i kako se ulazi u naviku onda ih polako povećavati.

I na kraju, potrebno je izabrati sport koji se najbolje poznaje i na koji se sa sigurnošću može uraditi opklada i ostvariti novac. Savjetuje se da igrači budu što strpljivi, pažljivi i da dopuste da pobjeda dodje sama. Jedno je potrebno zapamtiti, profesionalci su si uzeli vremena i naučili sistem prije nego što su postali uspješni.

Saparmurat Nijazov ; diktator iz pakla !

Na listi najludjih diktatora koji su stvorili ili jos uvijek stvaraju kult ličnosti, prvo mjesto zauzima Saparmurat Nijazov, koji je gvozdenom pesnicom vladao Turkmenistanom od
1991.godine do svoje smrti 2006.godine. Za vrijeme njegove vladavine svaki treći Turkmen završio je u zatvoru, a svaki drugi ostao je bez posla.

Nijazov je došao na čelo Turkmenistana još 1985.godine, kada ga je Gorbačov postavio za predsjednika vlade Turkmenske Sovjetske Socijalističke Republike i prvog sekretara Komunističke partije Turkmenistana, što je bila najmoćnija politička funkcija u tadašnjem SSSR-u. Ovaj inžinjer energetike bio je ujedno i najmladji republički vodja.

Za vrijeme njegove vladavine na izbore je moralo izaći 100% glasača, a on je dobio 100% glasova, što se nikad nije dogodilo čak ni u Sjevernoj Koreji.

Sam je se proglasio Turkmenbašijem ili ‘ocem svih turkmena’ po uzoru na Kemala Ataturka.

Turkmenistan je vrlo bogat prirodnim resursima, posebno naftom i plinom (po rezervama plina su peti u svijetu), ali narod i dalje živi u siromaštvu.

Prosječna plata iznosi 50$, no stanovnici Turkmenistana koriste besplantno plin, struju, vodu.

Turkmenistan po uzoru na S.Koreju je jedna od najizolovaniji država na svijetu, ali prvo što ugledate po dolasku u Turkmenistan je Nijazov. Njegov lik se nalazi svuda, na novčanicama,
bocama skupog alkohola, ambalažama čaja i na pakiranjima soli.

U glavnom gradu Ašgabatu, nalazi se Nijazova statua visoka čak 15 metara. Statua se stalno rotira tako da je lice uvijek okrenuto prema suncu.

Grad,bolnica,aerodrom,hidroelektrane,škole i brojna druga mjesta nose njegovo ime. Po sebi je nazvao još čak i meteorit kojeg su otkrili turkmenski astronomi, te parfem i jogurt.

Državna televizija je nosila ime po njemu – Turkmenbaši, a dok je bio živ uglavnom je emitirala samo emisije o njemu. Kao i Nijazov i njegova majka je slavna osoba, bez obzira
što je umrla davne 1948.godine, od kada je njen sin na vlasti proglašena je narodnim herojom zbog zasluga za domovinu od kojih je najvažnija ona što je rodila ”oca nacije”.

U mnoštvu svojih zabrana, zabranio je još: operu i balet, bradu i brkove. Ukinuo je mirovine,
a mjesecima je izmjenio imena.

Sagrađen je po naređenju Sulejmana Veličanstvenog 1566.godine, a graditelj je bio Mimar Hajrudin…

Stari Most je simbol grada Mostara. Most je po UNESCO-ovom zaštitom. Kada je sagradjen bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Sagradjen je po naredjenju Sulejmana Veličanstvenog 1566.godine, a graditelj je bio Mimar Hajrudin.

Most ima izrazito izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim odbranbenim tornjem, Helebija na jednoj, Tara na drugoj, koji se zajedno nazivaju ”mostari” (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena ”tenelija”, a njegov oblik je prozivod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka).

S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta  njegova drevna konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drevni potpornji izdržali devetogodisnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.

Tokom užasnog sukoba (ARBIH- HVO), most je predstavljao jedinu vezu izmedju obale
Neretve, pod nadzorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je takodje bio
pod kontrolom ARBIH.

Srušen je 9.novembra 1993.godine, a sam trenutak rušenja snimile su televizijske kamere, pa je ubrzo u javnosti izašla snimka rušenja mosta. Veliki dio javnosti bio zgrožen informacijom o tome da je srušen Stari most.

Stari most je potpuno obnovljen 2004.godine, javili su to iz gradske uprave.

Projekt obnove Starog mosta su financirali Turska, Italija, Holandija, Hrvatska, Svjetska Banka, Europska Banka za obnovu i razvoj, te grad Mostar s 1,5 miliona dolara.

Ukupna cijena obnove starog dijela grada porusenog u rata stajala je oko 15 miliona dolara . Dio je sredstava za obnovu je doniran, a dio su krediti ”pod posebnom povoljnim uvjetima”.

Na jednom od zasjedanja UNESCO-a u Južnoj Africi, u gradu Durbanu, Stari most uvršten je na popis zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a, kao i spomenik ”kulture i pomirenja”.

Strane sile i domaći izdajnici !

Uvođenjem višestranačja u jugoslavenske republike državna kriza nije ublažena. Dapače, službena Srbija ju je svojom politikom još poticala. Beogradski promidžbeni aparat posebno se oborio na Hrvatsku proglašavajući novu vlast u Zagrebu (tu je, osvojivši većinu, vlast preuzela Hrvatska demokratska zajednica na čelu s dr. Franjom Tudmanom) srbofobičnom i ustaškom. U danima izbora JNA je Hrvatskoj oduzela oružje njezine teritorijalne obrane, pripremajući tako teren za nasilno obaranje nove hrvatske vlasti.Istupajući s parolom obrane i čuvanja Jugoslavije Miloševićev režim u Beogradu (SK Srbije preimenovao se u Socijalističku partiju Srbije) dopuštao je i sve češće ispade protiv Titove ličnosti,potvrdujući tako da srpska Jugoslavija mora biti nešto drugo od one koju je predvodio Tito. Na desetu godišnjicu Titove smrti na njegov grob (u Kući cvijeća u Beogradu), doduše, položeni su vijenci fedreacije i društveno-političkih organizacija, ali su istodobno prvi put nakon Tita organizirane i održane antititovske demonstracije.Uskoro započinje i četnička akcija u Hrvatskoj. Obnavlja se poznati poklič Srbi na okup, pa u Kninskoj krajini sredinom augusta 1990. izbija pobuna stanovništva, potaknuta iz Beograda. Najprije se na poticaj promiloševićevske Srpske demokratske stranke formiraju seoske oružane straže. U srpskom se pučanstvu stvara psihoza nesigurnosti i osjećaj ugroženosti, a tako i neprijateljski odnos prema novoj hrvatskoj vlasti. Na cestama prema Kninu i na željezničkoj pruzi postavljeni su balvani (započinje tzv. balvan-revolucija). Pod vodstvom velikosrpstvom zadojenih čelnika širi se ustaničko okupljanje i u druge hrvatske krajeve gdje ima srpskog stanovništva i proglašava se ratno stanje. Nastoji se izazvati vojna intervencija kojom bi se situacija u Hrvatskoj riješila u srpsku korist.Na saveznoj razini Milošević poduzima mjere kojima želi predsjedništvo SFRJ (ono je i vrhovni zapovjednik vojske!) pretvoriti u izvršitelja velikosrpske politike. Ukidanjem pokrajina iz predsjedništva SFRJ nisu opozvani njihovi predstavnici, pa je uz glasove srpskog i cmogorskog predstavnika u tom tijelu Milošević već imao polovicu glasova (četiri glasa). Tada je vršen pritisak na Bosnu i Hercegovinu da u predsjedništvu SFRJ podrži politiku Srbije. Medutim, agresivno nastupanje te politike navodilo je ostale četiri republike da izlaz iz postojeće situacije traže u savezu suverenih država ili u formiranju potpuno samostalnih država izvan Jugoslavije.Uz nevidenu srpsku medijsku kampanju protiv drugih naroda u Jugoslaviji i njihovih vodstava, uz učvršćenje partijskog nedemokratskog sistema u Srbiji i obnovu staljinističkih metoda, pokušava se obnoviti državni centralizam u Jugoslaviji koja se već nalazila u raspadanju. Oslanjajući se na policijske i vojne snage, Milošević nastoji zaustaviti neminovne demokratske promjene i ostvariti svoj velikosrpski program. Sva njegova politika suprotna je procesima koji su zahvatili sve socijalističke države i sve republike u Jugoslaviji (osim Srbije i Crne Gore). On ne želi dogovor ravnopravnih republika i njihovih naroda, već ustraje na jedinstvenoj Jugoslaviji, što manje federativnoj, a što više centralističkoj. Jer, samo je takvim rješenjem mogao ostvariti svoj cilj: svi Srbi u jednoj državi, u kojoj su republičke granice – po njegovu tumačenju – samo administrativne i u kojoj će moći ostvariti velikosrpsku dominaciju. Pri tome je bio spreman dopustiti izdvajanje iz Jugoslavije onih teritorija u kojima nema Srba, a to su Slovenija i dijelovi Hrvatske.Do kraja 1990. izvršene promjene u svim republikama nametale su što hitnije rješenje opće jugoslavenske krize.Zato su Tokom prvih mjeseci 1991. vodeni pregovori šestorice predsjednika jugoslavenskih republika o budučem uredenju jugoslavenske države. U tim pregovorima Milošević (uz podršlcu crnogorskog predsjednika Momira Bulatovića) zalagao se za koncept centralizirane Jugoslavije, dok su predsjednici Hrvatske (Franjo Tuđman) i Slovenije (Milan Kučan) predlagali konfederaciju, tj. Savez samostalnih i suverenih država. Predsjednici Bosne i Hercegovine (Alija Izetbegović) i Makedonije (Kiro Gligorov) zagovarali su kombinaciju federacije i konfederacije. Pregovori kojem je istaknut njezin suverenitet kao »neotudiv, nedjeljiv i neprenosiv«. U ustavu je navedeno da je Hrvatska u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odluči drugačije.Pegovori su se vodili naizmjence u svih šest republika, ali nisu dali nikakav rezultat, što je vodilo konačnom raspadu Jugoslavije. Nakon održanih referenduma Tokom maja, na kojima su se stanovnici Hrvatske i Slovenije izjasnili za samostalnost i suverenost svojih republika, došlo je do razdruživanja.Dana 25. juna 1991. Hrvatski sabor u Zagrebu i skupština Slovenije u Ljubljani izglasali su deklaracije kojima se Republika Hrvatska i Republika Slovenija proglašavaju samostalnim i suverenim državama. Kao državne granice dviju nezavisnih republika proglašene su granice koje su te republike imale unutar jugoslavenske države. Slovenski organi preuzeli su carinu, zračnu i graničnu kontrolu prema Austriji i Italiji. Mjesto oznaka SFRJ na graničnim prijelazima postavljene su oznake Republika Slovenija. Republika Makedonija proglasila je državnu nezavisnost i suverenost 9. septembra, a Bosna i Hercegovina 15. oktobra 1991.Iako su proglašenja nezavisnosti četiriju republika stvarno označila raspad Jugoslavije, još su postojali savezni organi vlasti. Čak je hrvatski predstavnik u predsjedništvu SFRJ Stipe Mesić od 1.jula – unatoč protivljenju srbijansko-cmogorskog dijela tog predsjedništva – preuzeo dužnost predsjedajućeg. Medunarodni pak čimbenici, zbog svojih političko-strategijskih interesa, ne žele likvidaciju jugoslavenske države i poduzimaju diplomatske akcije za njezino spašavanje. U sljedećim mjesecima Srbija – ne prihvaćajući realnost osamostaljivanja republika – ne odustaje da jugoslavensku krizu riješi silom, s ciljem održanja Jugoslavije s velikosrpskom prevlasti.Pošto su Tokom proljeća 1991. krhke veze Hrvatske i Slovenije s Jugoslavijom postupno pucale,Miloševićev se stožer odlučio aktivirati JNA, kako bi oružanom silom izmijenio novonastalo stanje, tj.srušio njihova na demokratski naćin izabrana vodstva. Srpski pobunjenici i pridošli četnički teroristi iz Srbije širili su područje pobune u Hrvatskoj na Liku, Kordun, Banovinu i istočnu Slavoniju, pri čemu im je izdašno pomagala JNA koja se pretvorila u srpsku vojsku. Potkraj juna 1991. JNA je izvršila napad na teritorijalnu obranu Slovenije (do sukoba je najprije došlo u Ormožu, a onda i u cijeloj Sloveniji).JNA je trebala zaposjesti sve granične prijelaze, ali su slovenske postrojbe pružale jak otpor, pa je započeo rat.Velikosrpska agresija na Sloveniju trajala je deset dana. JNA se iz Slovenije povukla, nakon čega se otvoreno uključila u akcije srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Iz Beograda su krenule tenkovske kolone kao pojačanje pobunjenicima u istočnu Slavoniju i Baranju: u Hrvatskoj se rat sve jače rasplamsavao.Najžešće borbe između pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske s jedne strane, i četničkih skupina naoružanih od JNA s druge strane, vodile su se u istočnoj Slavoniji. JNA je pomagala četničkim skupinama nastupanjem svog teškog naoružanja i tenkova. Sve su žešći bili i napadi JNA na hrvatske gradove duž cijele hrvatske granice(Vinkovci, Slavonski Brod, Hrvatska Kostajnica,Karlovac, Gospić, Zadar, Šibenik, Dubrovnik). Premda je nakon velikog otpora u ruke agresova pao Vukovar (18. novembra 1991.), planovi JNA nisu bili ostvareni. Hrvatska se uspjela obraniti od agresije. Ipak, dijelove njena teritorija držali su pobunjeni Srbi, nazvavši ih Autonomna oblast Krajina,s najavom priključenja Srbiji.Uz posredovanje izaslanika Ujedinjenih nacija (Cyrus Vence) u Sarajevu je 2. januara 1992. potpisan dogovor o prekidu vatre (potpisali su ga hrvatski ministar obrane Gojko Šu šak i predstavnik JNA general Andrija Rašeta). Na ratna zbivanja u Sloveniji i Hrvatskoj medunarodna je zajednica reagirala zahtjevom za tromjesečnu odgodu primjene odluka o samostalnosti dviju zapadnih republika.U istupanjima Europske zajednice sve se više pokazivalo da čimbenici svjetske politike nisu skloni rasformiranju Jugoslavije. Mirovna konferencija o Jugoslaviji, održana u Haagu 7. septembra 1991., a kojoj su bili nazočni i predsjednici bivših jugoslavenskih republika, pouzdano to potvrduje. Koordinator konferencije bio je bivši britanski ministar vanjskih poslova, lord Carrington. Osniva se tada arbitražna komisija od pet članova, a sve s ciljem traženja rješenja za održanje Jugoslavije. Za to vrijeme – unatoč najavama o prekidu vatre – srpska agresija na Hrvatsku i dalje se nastavlja. U meduvremenu su i Makedonija i Bosna i Hercegovina proglasile samostalnost, pa je spašavanje Jugoslavije postalo bezizgledno. Ministarsko vijeće EZ moralo je napokon prihvatiti realnost da Jugoslavije više nema, pa je polovicom decembra objavilo opći okvir za priznavanje novih država.Na ministarskom sastanku u Bruxellesu, 16. decembra 1991. – polazeći od načela samoodredenja i uvažavanja volje naroda – zaključeno je da jugoslavenske republike koje žele priznanje trebaju podnijeti zahtjev do 23. decembra 1991. Ispune li odredene uslove prema Helsinškoj deklaraciji i Pariškoj povelji, bit će priznate do 15. januara 1992.Tom odlukom i za medunarodnu zajednicu Jugoslavija je prestala postojati. Medunarodna priznanja koja su uslijedila početkom i Tokom 1992.bila su samo realizacija te odluke.

Neuspjeli eksperiment američke vlade-žena s tuđim licem !

U junu 1972.godine u jednoj bolnici u Los Anđelesu pojavila se jedna misteriozna zena koja na sebi nije imala ništa osim bijele haljine na sebi pune krvavih fleka,i kao takva natjerala je mnoge ljekare na nevjericu i šok da su povraćali.

Razlog ovome bila je činjenica da se sa njenim licem dogodilo nešto veoma čudno tačnije izgledala je više kao lutka nego kao čovjek.Iako se kretala u potpunosti kao čovjek ljudi koji su je uzivo vidjeli tvrdili su kako je njeno lice bilo sve samo ne ljudska tačnije to kako nije imala obrve kako je bila bukvalno u sloju šminke baš kao i neka lutka i brzo nakon što je ušla u bolnicu ona je napravila nekoliko koraka i nakon toga jednostavno se onesvijestila.

Shvativši da imaju ozbiljnog pacijenta i nahrabriji među doktorima odveli su je u jednu od soba gdje su je očistili i pripremili za sedative,dok se ovo događalo ona se osvijestila a njena reakcija je još više šokirala sve oko nje.Imala je blijed i prazan pogled ispred sebe,ne pokazaujući nijednu emociju na svom licu.

Vezali su je za krevet a niko u nju nije mogao duze da gleda od nekoliko sekundi.Kada su joj pokusali dati sedative agresivno je krenula da se bori protiv ljekara.

U ovim trenutcima kada se ona odupire primanju sedati dogodila se mozda i najjezivija stvar u cijeloj ovoj priči,tačnije njeno lice je konačno uradili neštoona je hladno okrenula glavu prema jednom od ljekara u sobi a potom se i nasmijala.U ustima nije imala zube vec šiljate tvorevine koje su izazivale krv iz usne šupljine.

Shvativši da u pitanju nije normalno ljudsko biće ljekari su pozvali obezbjeđenje ali u ovom trenutku je bilo kasno.Korak po korak krenula je prema ljekaru kojem nije bilo spasa.

Glasno mu je šapnula na uho sa ovim riječima “ja sam bog”.

Smatra se da ova zena zapravo neuspjeli experiment američke vlade.

Izgubljene civilizacije- arheolozi su otkrili dokaze poljoprivrednih zajednica,postavlja se pitanje da li je ova civilizacija bila civilizacija sama po sebi ili je bila dio nekog većeg kraljevstva…

Vjeruje se da su postojale mnoge drevne civilizacije koje su bile veoma napredne a to bi objasnile mnoge drevne građevine širom svijeta za koje i dalje nemamo odgovore kako su to primitivne civilizacije,kako nas historija tome uči mogli uopšte praviti tako kompleksne građevine.

Današnja historija ima mogućnost nagađanja imamo primjer kako zvanična historija uopšte ne spominje zemlju Tartariju.

Jedna od takvih civilizacija jeste Civilizacija Doline Inda koja se prostirala na području dijelova današnjeg Pakistana,Afganistana i Indije na ravnicama blizu regije Ind.

Arheolozi su otkrili dokaze poljoprivrednih zajednica,postavlja se pitanje da li je ova civilizacija bila civilizacija sama po sebi ili je bila dio nekog većeg kraljevstva.Međutim nikakvi opisi tadašnjih ratova ni predmeti koji pripadaju ovakvoj civilizaciji nisu pronađeni,stoga je mozda ova civilizacija bila izolovana sa posebnim načinom zivljenja i posebnim jezikom.Ostaje pitanje da li nam je sve ponuđeno što je pronađeno od ovih civilizacija ?

Ovo je priča o jednoj civilizaciji koje govori o tome da je Balkan mjesto sa mnogo više tajni nego li mozemo i zamisliti.Problem je u tome što je slabo istrazeno ovo područje.

Riječ je o Vinčanskoj kulturi koja predstavlja mlađe neolitsko i ranoneolitsku kulturu Evrope.Prostirala se na danasnjim zemljama : Rumunije,Sjeverne Makedonije,Srbije i Bosne i Hercegovine.

Smatra se da je ova kultura bila tehnološki najnaprednija kultura na svijetu.Ova kultura nudi ono što mnogi smatraju najranijim pismom koje nudi oko 700 znakova (karaktera) od kojih je većina pronađena u keramici.Zatim su imali veoma napredan sistem poljuprevrede.

Prvi arheološki dokazi otkriveni su i pronađeni 1908.godine na Belom brdu kod Beograda,stoga po lokalitetu Vinča je i dobila ime.

U svakom naselju bilo je nekoliko hiljada ljudi a domovi su pravljeni od gline drzali su zivotinje i čak se navodi da su imali i neku vrstu pluga za zitarice.Pronađeni su i bakarni prouzvodi što znači su to koristili 1000 godina prije Evropljana.Pronađeno je i blago pa je ustanovljeno da je ovdje postojala najstarija kovačnica zlata u svijetu.A ako je ovo sve tačno onda je ova civilizacija nastala 2000 godina prije Sumera.

 

 

 

Misteriozni nestanak trojice svjetioničara pred Božić 1900.godine !

Godine 1900. na najvišoj tački Eilean Moura,najvišoj tački malih ostrva daleko od obale Škotske.Ovo malo ostrvo sadrzi mnogo historije,međutim ta historija veoma je čudna,od prisistva Pigmeja do dnevnik rituala isklesanim na građevinama.

Ali najčudnija od svega je istinita priča o trojici svjetioničara koji su na misteriozan način nestali nešto prije Bozića 1900 godine.

Za sobom su ostavili bizaran dnevnik kao i mnoge druge stvari koje sugerišu da su od nekog ili od nečeg pobjegli,te ovi detalji muče mnoge istrazitelje koje i dalje muči ovaj slučaj.

Ovaj svjetionik dovršen je 1899.godine,ono što je zanimljivo to su betonske pruge koje su vodile od ističnog dijela ostrva ka zapadnom dijelu.Sam svjetionik se nalazi na najvišem dijelu ostrva a nekih 25 metara ide u visinu dok svjetlost baca oko 100 metara od svoje tačke.

Unutar svjetionika bila je prostorija za stanovanje tri člana posade i ta tri čuvara su se konstantno rotirala,dok je jedan ih posjećivao svake dvije nedjelje tako donoseći namjernice.

Godine 1900.na dan 26.decembra brod je krenuo da isporuči namjernice na ovo ostrvo i upravo to će ostati zapamćeno.

Kada je brod stigao da iskrcavanje kapetan je vec tada vidio da nešto nije uredu,bilo mu je čudno da nema nikog kako bi ih dočekali.

Dzozes Mur koji je trebao biti zamjena otišao je na obalu,te se penjao stepenicama do svjetionika i prema njegovim izvještajima osjetio je osjećaj jeze.

Vrata unutar svjetionika bila su otključana a nedostajala su dva od tri kišna kaputa,zatim odlazi u kuhinju i ugledao je hranu koja je bila samo do pola pojedena kao i pobacane stolice te je sve djelovalo da su škočili u zurbi.

Još jedan detalj veoma je čudan,sat je prestao da radi.Nakon bezuspješnog pretrazivanja i uviđenja da nema nikoga poslat je telegram vlastima sa sljedećim sadrzajem : “Strašna nesreća se dogodila kod Flanan ostrva.Trojica čuvara Dukat,Marshal i još jedan povremeni radnik su nestali sa ostrva.Tokom našeg dolaska popodne nije bilo znakova zivota na ostrvu.”

Ono što je čudno tokom daljnjeg istrazivanja jeste da su unosi u dnevnik posljednih dana bili veoma čudni.Naime 12.decembra Marshal,dok je asistent pisao pri jakim vjetrovima,Dukat je bio veoma miran a treći asistent je plakao.

Decembra 13.i dalje stoji,u dnevniku,da je oluja i dalje bijesnila i da su se trojica muškaraca molili,međutim zašto su oni osjećali strah.Ono što je još čudnije da nije bilo prijavljenih oluja u tom području 12,13,14.decembra.

Razne su priče a misterija još nije razriješena,osim da se navodi to kako su se potopili u dubokom moru,ali i tu postoji sumnja zasto neko tijelo nikad nije završilo na obali.

Džinovi se javljaju i raznim mitologijama,te sa navodi kako su bili mnogo veći i snažniji od ljudi…

Dzinovi se javljaju i raznim mitologijama,te sa navodi kako su bili mnogo veći i snazniji od ljudi.Mnogo teorija se krije iza ove teme i sve te tetorije daju samo jedno pitanje : Da li su ljudi normalne građe zivjeli sa dzinovima u ne tako dalekoj prošlosti,da li je sve to zataškano a dokazi uništeni.

Nekako kao da se dokazi nalaze svuda a opet ne nalaze se nigdje.Da bi smo saznali morali bi smo istrazivati veoma stare textove koje su naučnici istrazivali i dali nama mogućnost da vjerujemo ili ne u sve to.

Naime nauka objašnjava da su prije ljudi patili od gigantizma i to je veoma rijetka bolest,jedan od primjera je Robert Vodlu,posljednji put kad je izmjeren 27.juna 1940.godine,njegova visina je iznosila 2,72 metra i on je ujedno i najveći čovjek ikada zabiljezen naukom.

Da li je ovo dokaz da su nekada zivjeli samo visoki ljudi ili ipak neka druga rasa.Međutim neke stvari se ne slazu sa ovim slučajevima visokih ljudi .

Prema mnogim starim spisima divovi su bili snazniji od 200 normalnih ljudi a neki su i dugo zivjeli što se ne slaze sa gigantizmom.

Primjer Roberta kojeg smo već naveli,on je bio jak ali je umro u 22.godini zivota i većina ovakvih slučajeva je da su takvi ljudi se kretali uglavnom uz pomoć kolica dok je recimo mitologija ove divove prikazivala potpuno drugačije.

Gdje se spominju divovi i šsta ih je toliko popularizovalo ?

Jedan od najstarijih izvora u kome se spominju divovi jeste Biblija i to u starom zavjetu.Navode se kao Nefili i oni su nastali sexualnim odnosom Bozijih i ljudskih kćerki zatim se smatra da su oni pali anđeli koji su opsijedali muškarce koji se se mnozili sa zenama sa zemlje i oni su opisani kao silni ljudi koji su na prvi pogled bili kao normalni,međutim odjednom su počeli rasti i do 5 metara i kako proča dalje kaze oni su počeli da kvare ljude i zavladao je nemoral i htjeli su da pokvare ljudsku rasu što je zapravo dovelo do Bozijeg gnjeva,te je zatim došlo do potopa kojeg svi manje više poznajemo kroz razne izvore.

Zatim se navodi da su baš kroz taj način htjeli zaustaviti dolazak Isusa.Međutim moramo se zapitati da li mozemo biblijske textove bukvalno shvatati.

Sumnjali bi u ovo da se divovi spominju samo u jednom izvoru.međutim ne spominju se samo u Kršćanstvu nego i u Islamu tačnije u Kur’anu i tu zapravo nestaju svi izvori.