”Ja sam protiv nezavisne Republike Srpske ako to znači sukob. Za Republiku Srpsku kao samostalnu državu jesam ako ćemo do toga doći političkim procesom.
A doći ćemo i do toga, to je ono što smeta Sarajevu. Pokušavaju svoju nesposobnost zataškati opuživanjem Dodika za separatizam. Mi smo transparentno nabavili respiratore i medicinsku opremu.
Vakcinisali smo procentualno više ljudi nego Federacija. Obezbjedili smo medicinskim radnicima sve uslove u borbi protiv COVID-19”, rekao je Milorad Dodik.
”Da li su svi svjesni kakve bi posljedice bile prouzrokovane ponovnim pokušajem realizacije ideje podjele BiH.
Mi, kao generalni nastali u posljednjem odbrambeno – oslobodilačkom ratu, ne želimo da se ponovi bliska historija i da na ovom prostoru nastanu novi ratni generali.
Podjele BiH nema i nikada je neće biti”, saopšteno je iz Udruženja generala BiH.
Admin: Bosna
Četiri šehida majke Tahe
Mujo i Taha Tašić iz jablaničkog sela Sovići,imali su pet sinova.Od ustaške zločinačke ruke izgubiše četiri sina.Aprila 17.1993.godine Bajro je poginuo braneći rodno selo,od ekstremista HVO-a.
Istog dana ubijen i maloljetni Ismet kojis epokušao sakriti u šumu.Treći brat Ekrem je zarobljeni strijeljan 20.4.1993.godine.
Mustafu i Fehima odvode u logor “Heliodrom” 8.10.1993.godine Mustafu prisilno tjeraju u “Zivi stit” u Mostar gdje je i ubijen.
Rat je prezivio samo Fehim.Tragedija porodice Tašić teska je kao tragedija porodica Srebrenice,i kao sve druge velike tragedije tokom agresije na BIH.
Reis Husein-ef Kavazovic upozorava sve Bošnjake da moraju biti mobilni,obazrivi i da prate sta se događa,da ukazuju na to zlo,upiru prstom i da ne sute o onome sto se događa.
“Mislim da je šutnja ohrabrivanje tih snaga koje zele ponovo vratiti povijest pred nase oci da je gledamo tesku i krvavu.Svi se trebamo dozvati pameti i ujediniti nase snage da odbijemo to zlo od sebe i od svih građana BIH”
Muamer Zukic poslanik u Skupstini Tuzlanskog kantona napisao je zanimljiv osvrt o mirnom razlazu o kojem se ovih dana najvise govori.
“Mi smo za mirno ukidanje Republike Srpske.Zalezemo se da drzava BiH mirno postane unitarna republika,bez entiteta i kantona u svojim historijskim priznatim granicama.
Mirno bi smo usvojili zakon o negiranju genocida,pa da se mirno pohapse svi balkanski neofašisti.Samo mirno bez ratova sa bilo kim.Ako bi neko na ovaj nas poziv agresivno reagovao onda je taj radikal i za svaku osudu.
Jedan od najvećih bh slikara svakako je Mensur Memo Derviević.Osnovnu školu završio je u Bijeljini,nizu Gimnaziju u Rogatici,a učiteljsku školu u Sarajevu.
Godine 1949.odlazi u Beograd gdje je upisao Filoloski fakultet odsjek jugoslovenske knjizevnosti,ali je njegova ljubav prema slikarsktvu bila odlucujuci momenat u njegovom daljem formiranju.
Godine 1950 upisuje akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu te nastavlja oba studija.Akademiju je zavrsio 1954.godine u Beogradu.Potom zavrsava specijalizaciju iz fresko slikarstva i mozaika.
Nakon diplomiranja dolazi u Sarajevo gdje zivi do 1958.godine.U tom periodu primljen je u udrzzenje likovnih umjetnika BIH i stekao je status slobodnog umjetnika.
Priča Seida Zimića je u rangu sa onim na filmskom platnu.
“Meni je rat počeo 1991.godine kada su nastale blokade svakog oblika.U Zepi je bilo 2.000 stanovnika prije rata a kasnije tokom rata je bilo 18.000 ljudi koji su pristizali.
Zepa je do 1995.godine vodila dupli rat,protiv sebe i rat protiv agresora.U Zepi sam bio sve dok nije pala 1995.godine.Potom me srbijasnka policija zarobila i odvela u logor Šljivovicanposlije u logor Mitrovo Polje kod Uzica u Srbiji.
Ističe kako je u 222 dana njegovog tamnovanja u logoru svoje mjesto zajedno sa logorasima zauzeo i prijatelj ozarenog lica da drzi svjetiljku nad tuznim licima njihovim.Stigao im je ramazan.
Dvadesetjednogodisnji djecak odlucio da posti.Poznavao sam ga ozbiljno čeljade i njegov nijet je bio ozbiljan.U ozbiljnom metezu kada su pokazene sve ljudkse norme trebalo je mladicu obezbijediti bar malo uslova da realizuje nijet.
Hrane nema,voda na dozvolu,higijena bez definicije.Bolesti i krikovi danonocno drustvo.Obecali smo pomoci.Otkidali smo od svog obroka i nosili postacu.U početku sam vidio njegov stid ali je vremenom spoznao da i nas nijet ima vrijednost.
Utvrđivanje vremena za početak i kraj posta bila je citava filozofija.I učevni i manje učevni pokusavali su bili sto vise tačni.Akšam nam je pravio najvise problema,upaljena svjetla i strazari su mogli lahko da uoče dječaka u namazu.
S vremena na vrijeme smo namjerno pravili ekscese kako bi privukli paznju pa nek bude i serija šamara dok čeljade ne zavrsi sa namazom.Prođe i ramazan prođoše i godine a ja se i danas ponosim ljudima koji su bili sa mnom-dječakov san je ostvaren.
Januara 24.1996.godine ujutro u 5:00 sati napustio sam logor…U Americi sam kasnije proveo 222 dana među nogama,valjda navika”-prisjeća se Zimić.
Izvor : Preporod
Mujo je sa svojom porodicom zivio u Svicarskoj.Početkom aprila 1993.godine u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoc.Negdje kod Jajca pripadnici HVO zarobili su ga i zatočili u logor OŠ Dubravica kod Viteza.
Dva dana nakon Ahmića i velikog zlocina nad Bošnjacima 18 aprila 1993.godine pripadnici HVO-a vezali su Muju Šahmana za volan velike cisterne napunjene eksplozivom i naredilio da je odveze u Stari Vitez u onaj sasvim mali dio grada koji je ostao pod kontrolom Armije RBIH.
Prečnik te teritorije nije bio veći od 500 metara.Cisterna je trebala prema projekcijama potpuno raznijeti taj dio grada u kojem je osim pripadnika armije RBIH bilo i mnogo civila.
Bojovnici HVO ekpsloziv bi aktivirali kada Mujo stigne na određeno mjesto.Međutim kako su svjedocili očevici,Mujo je naglo dodao gas i brzo se našao na samom izlazu iz teritorije ARBIH.
Cisterna je tu i eksplodirala.Poginulo je 6 civila a gotovo pola istočnog dijela Starog Viteza porušeno je.Mujo Šahman znao je da ide u smrtSve se dogodilo u nekoliko minuta.Nije imao priliku reci osjeca li se krivim.Znao je samo da je zatvoren i da mu je presuđeno jer se zove Mujo.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uporedio je Republiku Srpsku sa Sandžakom. Međutim, zaboravio na neke od činjenica.
1.Sandžak je historijska regija sa svojom viševjekovnom historijom, tradicijom i osobenostima.
Republika Srpska je bosanskohercegovački entitet nastao je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995.godine u Dayton-u.
2.Sandžak je nastao spletom historijskih procesa i u njegovoj historiji i oblikovanju učestvovali su svi narodi koji žive na prostoru Sandžaka.
Republika Srpska nastala je kao rezultat udruženog zločinačkog projekta koji u sebi sadrži genocid. Posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu.
3.Sandžak je od svog nastanka bio multietnička regija sastavljena od bošnjačkog, srpskog, crnogorskog, albanskog i drugih naroda koji su naseljavali tu teritoriju.
Republika Srpska je pravljena s idejom teritorija srpskog naroda. U tu svrhu sistematski je protjerivano nesrpsko stanovništvo.
4.Sandžak i sandžačka ideologija, koja je razvijena više od 100 godina, nikada u svom političkom diskursu, narativu, idejno, nije imala zahtjev da se stvori bošnjačka autonomija.
Republika Srpska u svom nazivu suprotno historijskim činjenicama i situacijama na terenu, još prije početka rata denifisana je kao republika srpskog naroda.
5.Politički i kulturni predstavnici Sandžaka bili su dio antiratnog i europskog pokreta koji se protivio ratu, zločinima i jeziku mržnje. Zbog svojih stavova, nerijetko su bili šikanirani od Beograda.
Najviše vojno, policijsko i političko rukovodstvo Republike Srpske osuđeno je na višedecenijske kazne zatvora zbog najstrašniji zločina, progona, etničkog čiščenja, genocida i drugih zločina protiv čovječnosti.
Nasa vlada se identifikuje sa zločinačkim pokretom koji je u februaru 1943.godine svirepo pogubio 9.200 muslimana Sandzaka.Srebrenica je zivi spomenik nevino stradalim mučenicima.
Ona prenosi poruku da je zlo među nama i da ne smijemo dozvoliti novu Srebrenicu.
Svako ko poriče taj zločin je i sam zločinac pa ma ko on bio-izjavio je mitropolit SPC Mihailo.
